Biti žena u ovom svijetu nije ni malo lako. I nije to samo fraza s kojom se kupuje naklonost žena već je to gorka i nepravedna istina. U nekim razvijenim demokracijama žene možda stoje bolje nego u nekim nerazvijenima ili "zaostalijim" dijelovima svijeta, ali gotovo svugdje njihov položaj u društvu nije ravnopravan muškarcima. U Hrvatskoj žene u prosjeku imaju 13 posto manju plaću od muškaraca i 21 posto nižu mirovinu.
Žene sve što rade moraju raditi puno bolje od muškaraca da bi im se to priznalo. Žene se podcjenjuje, žene se maltretira, nad ženama se vrši rodno, fizičko i psihičko nasilje. Živimo u društvu u kojem se tolerira i opravdava udaranje žene, "da nije tražila nebi ni dobila", "ne zna držati jezik za zubima", "zašto ga je naljutila“, samo se neke od riječi kojima se uz slijeganje ramena sve to tolerira. Živimo i u društvu koje se sporo mijenja. Još uvijek je uvriježeno da je žena manje sposobna, da je čak i manje vrijedna. Opće prihvaćen je stav da su žene lošiji vozači i da žene ne mogu raditi "muške" poslove. Žene se uporno gura u kuhinju i njihova je obaveza pranje, čišćenje, kuhanje, spremanje. I još im se to ne prizna kao nešto bitno. U isto vrijeme, oni muškarci koji vrše nasilje nad ženama u pravilu nisu sposobni preživjeti jedan dan bez žene. Ne znaju skuhati jelo, ne znaju ispeglati košulju, ne znaju se brinuti o djeci, ne znaju počistiti za sobom.
Na svu sreću imamo sve više i više primjera u našem društvu kako se situacija polako ali ipak mijenja. Od 2010.g. sve je manji jaz u plaćama žena i muškaraca, sve je više žena na rukovodećim i odgovornim funkcijama, sve je više žena na "muškim" poslovima. Više nije iznenađenje ako dođete kod mehaničara i tamo vas dočeka majstor žena, ili ako dogovorite radove uređenja stana i pojavi se žena. Žene se bore protiv svih stereotipa znanjem, ulažu u sebe i svoje obrazovanje, vještine… Znaju da će im biti teško ali sve odlučnije se upuštaju u borbe i sve manje dopuštaju da ih se omalovažava, maltretira, ponižava. Ne želim ovaj tekst pretvoriti u politiku, ali uzmite samo primjer Afganistana. U 20 godina od svrgavanja talibanske vlasti i zapadnjačkog pokroviteljstva ta država nije civilizacijskom smislu napredovala niti milimetra. Jedino su žene iskoristile ono što im je ponudio Zapad; školovale su, ulagale su u sebe, napokon su se smjele obući kako žele, našminkati, voziti auto, otići na utakmicu, zabavu... U tih 20 godina žene su postale najveći dobitnici zapadnjčkog pokriviteljstva i isto tako postale su najveći gubitnici nedavnim ponovnim dolaskom talibana na vlast. Žene su postale lovina zbog svojih diploma, zbog svog znanja, sposobnosti, sloboda.... A muškarci? muškarci u Afganisatnu nisu se pomaknuli zadnjih tisuću godina. Bili na vlasti amerikanci ili talibani, oni nisu promjenili svoje stavove.
Sigurno se do sada već pitate jeste li pogriješili portal i kakav je ovo tekst. Ne, niste pogriješili, čitate Moto Trip Croatia a ovo je samo ružni i mučni ali istiniti uvod u nešto ljepše i temom prilagođenije ovom portalu. Naime, ovdje je riječ o ženama koje ruše stereotipe, o ženama motoristicama, bajkericama!
Naravno da i u ovoj subkulturi postoji određeni broj muškaraca koje iritira sama pomisao da žene voze motocikle i da su ravnopravne s njima, jer kako će žene voziti motor kad ne znaju ni auto voziti?! Međutim, žene na motorima su nešto što više nije iznimka. Žena na motorima ima toliko da bi se iznenadili svi koji nisu u tome svijetu. One samo rade ono što vole i uživaju u tome punim plućima i međusobno se drže puno povezanije nego muškarci.
Sukladno svemu tome odlučio sam ovu cijelu godinu posvetiti ženama na motoru. U sklopu svojih moto reportaža po Hrvatskoj želim napraviti što više priča o bajkericama, predstaviti ih i pokazati kako su uspješne u različitim stvarima kojima se bave i kako ih sve povezuju motori. Uz to želim okupiti što veći broj motoristica iz cijele Hrvatske na jednom mjestu i odraditi fotografiranje. Nešto poput milenijskih fotografija. Da bih olakšao i sebi i njima odlučio sam to odraditi na četiri lokacije.
Podijelio sam Hrvatsku na četiri regije koje bih obišao i na unaprijed dogovorenom mjestu i točno određenog datuma napravio grupno fotografiranje. Znači četiri regije za kalendar od 12 listova, svaka regija ima na raspolaganju tri fotografije. Prva regija bi bila Dalmacija i odnosila bi se na sve što je južnije od Karlobaga i uključivalo bi i Liku, a fotografiranje bi bilo u Zadru. Druga regija bila bi Istra, Primorje i Gorski Kotar, a fotografiranje bi bilo u Rijeci. Treća regija je središnja i sjeverna Hrvatska, fotografiranje u ili okolici Zagreba. I zadnja četvrta regija Slavonija sa fotografiranjem u Slavonskom Brodu ili Osijeku. Imao sam već dosta upita zašto ne može posebno Istra, zašto ne može Zagroje, Međimurje, Podravina itd. Molim sve da shvate da je ovo privatna inicijativa koju treba nekako pokriti financijski da bi se realizirala i da ju ja SAM odrađujem bez ičije pomoći. Nisam u mogućnosti sjesti na motor i mjesec dana se voziti po Hrvatskoj, obilaziti gradove i fotografirati. Nemoguće je ispuniti svačiju želju. Trudio sam se četiri lokacije po Hrvatskoj pokiriti da je svima podjednako doći na tu lokaciju, osim naravno onih koji žive baš u tome gradu. Cilj cijele ove priče je srušiti predrasude kojima veliki broj ljudi robuje.
Fotografiranja bi se odvijala u periodu od proljeća do kraja ljeta 2022.g. Sve fotografije, a biti će ih puno objavile bi se na portalu Moto Trip Croatia u velikoj foto galeriji u sklopu reportaža o hrvatskim motoristicama.
Za sve dodatne informacije zainteresirani se mogu javiti na Facebook stranici Moto Trip Croatia ili na email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. za sve eventualne dogovore, informacije, sponzorstva.
Sve bajkerice pozivam da prate ovaj portal i FB grupu na kojima će biti obavijest o točnim datumima i lokacijama fotgrafiranja. Dobrodošle su sve bajkerice iz cijele Hrvatske!
Neka vide da VAS ima :)
Moto Trip Croatia