Pin It

Još u ono davno vrijeme kada su u Istri zajedno s ljudima živjeli divovi, na sjeveru Istre prostirala su zelena prostranstva, jezera i močvare ali na jugu nije bilo ni jednog potočića a kamo li rijeke ili jezera. Ljudi zamoliše diva Bana Dragonju da im pomogne nekako natopiti zemlju kako bi ju mogli obrađivati.

DSC 0050Nakon malo razmišljanja dobrodušni div Dragonja upregne svoje divovske volove u plug i zaore od jezera prema moru! Stigavši do mora okrene se i vidje kako iza njega iz jezera teče rijeka i ulijeva se u more, pa ju nazva po sebi, Dragonja. Nakon toga ode doma da odmori a onda u jutro iznova zaore drugu brazdu. Tu novu rijeku nazove po svojoj ženi Mirni. Trećeg dana div Dragonja stiže sa svojim volovima i plugom podno zidina pazinskog kaštela a tamo ga na prozoru dočeka žena pazinskog kapetana i stade mu se rugati kako mu je brazda kriva i plitka (ah, te žene). Div Dragonja se na to jako uvrijedi pa okrene volove i potjera ih nazad a onom nedovršenom brazdom krene voda a pazinska kotlina počne plaviti. Ljudi krenu zapomagati i preklinjati Dragonju da učini nešto jer uskoro će ih voda progutati. Dragonja zastane, okrene se i podno stijene na kojoj je bio kaštel udari snažnom nogom o tlo. Uz snažnu huku i buku pod njim se otvori ogromna jama i proguta svu onu vodu. I tako umjesto još jedne rijeke nastane riječica Pazinčica koja se u dubokoj jami podno kaštela gubi ispod zemlje i teče dalje nekim svojim nevidljivim podzemnim tokom….

Grof Matijaš Sandorf

Godina je 1867., prošlo je puno stoljeća od kada su zemljom hodali divovi i pravili rijeke svojim divovskim plugovima i udarcem nogom otvarali ogromne jame. Pazinski kaštel i dalje je stajao na rubu litice sada već poznate Pazinske jame. Kroz male prozore dopirala je slaba svjetlost a vani je bjesnila velika oluja. Munje su sijevale, grmljavina je postajala sve snažnija a i kiša je nemilice pljuštala. Vjetar koji je puhao sve snažnije i snažnije samo je svu tu oluju činio još groznijom. U jednom trenutku snažan grom pogodi kaštel a jaka svjetlost munje osvijetli zidine na zadnjoj strani iznad jame. U olujnoj noći prikaza se neobična slika: dva čovjeka spuštala su se po gromobranu niz zidine kaštela, očito pokušavajući pobjeći iz samog kaštela.

Na prozoru iznad njih pojavi se treći čovjek a kroz olujnu noć prolomi se krik: Bejžite!!! I potom čovjek nestade s prozora…

Dvojica na zidinama nastaviše se spuštati. Ali kamo? Ispod njih nalazila se strašna pazinska jama, vani je bilo nevrijeme, Pazinčica je bujala a nakon ovoliko kiše vode će samo biti sve više i više. Uskoro se dvojica muškaraca spustiše uz sam rub kaštela, a tada nestadoše u tami pazinske jame…

DSC 0016Ako ste slučajno pomislili da sam počeo pisati avanturističke romane prevarili ste se. Samo sam opisao bijeg iz zatočeništva grofa Matijaša Sandorfa i njegovog prijatelja Stjepana Bathorya. Njih dvojica bili su mađarski domoljubi koji su živjeli u Trstu, u tadašnjoj austro – ugarskoj monarhiji a uhićeni su nakon što je otkriveno da iz Trsta spremaju urotu koja je trebala dovesti do smjene mađarskog političkog vodstva a samim time i izlaska Mađarske iz monarhije.

Međutim, ni ova priča o hrabrim mađarski domoljubima nije istinita iako nije isključeno da su postojale osobe koje su poslužile kao osnova za ovu priču, ali ipak su oni samo dio odlične knjige slavnog francuskog pisca Julesa Vernea koji je radnju ove svoje knjige jednim dijelom smjestio u Pazin.

Radnja knjige se odvija tako da ova dvojica uspijevaju pobjeći iz pazinskog kaštela, padaju u jamu i Pazinčicu a potom ih nabujala riječica povuče u svoj podzemni tok. Inače Pazinčica je najdulja istarska ponornica s podzemnim tokom od oko 18 km.

U Verneovoj knjizi detaljno je opisano kako je teklo to podzemno putovanje i kako su jedva preživjeli a potom su pred zoru izišli na površinu u Limskom kanalu. S obzirom na vrijeme u kojem je pisana knjiga Julesu Verneu se mora priznati da je vrlo dobro upoznat sa svim detaljima (osim par pogrešnih naziva) ali sve ostalo se čini kao da je i sam bio na tim mjestima koliko ih je detaljno i točno opisao.

Danas znamo da je ispod grada Pazina veliko podzemno jezero, znamo i da Pazinčica utječe u rijeku Rašu ali u zadnje vrijeme se tvrdi da jedan tok ipak ide ispod zemlje i u Limski kanal. Pa eto, ispada da je Jules Verne i u ovom slučaju bio pravi vizionar.

DSC 0214Ako se pitate kako ja to sve znam onda vam moram reći da sam se za ovu reportažu pripremao ove zime tako da sam pročitao ovu knjigu i toplu ju preporučam i vama bez obzira koliko imate godina jer Jules Verne će vas u knjizi Matijas Sandorf opet odvesti na njegova nezaboravna putovanja, u ovom slučaju od Istre do Dubrovnika, Kotora, Sicilije i Afrike.

Naravno da kao ni ostale reportaže do sada ni ovu o Pazinu nisam pisao na način kako to drugi pišu, opisujući sve ljepote grada i okolice, sve turističke atrakcije, restorane i hotele, ponudu i sl., već nađem neku priču za koju vjerojatno niste znali pa vam to mjesto i kraj predstavim na taj način. A kada bi dobri div Dragonja danas vidio ovu jamu koju je napravio udarcem noge i sve one sajle razvučene preko nje, a onda i starce koji jure po tim sajlama s jednog kraja jame na drugi kraj, vjerojatno mu ništa jadnome nebi bilo jasno. A ti starci o kojima pričam su njemački penzioneri koji su se zatekli tamo kada sam radio reportažu i svi su došli na atraktivni zip line iznad pazinske jame! Da, dobro ste čuli, njemački 70-godišnjaci jurcaju po sajlama preko pazinske jame. Svaka čast ekipi iz Pazina i odličnoj ideji. Da nisam žurio i sam bih probao zip line i pokušao fotografirati kaštel i jamu iz te pozicije, ali nisam imao vremena čekati pun autobus penzionera. Žurio sam prema Limskom kanalu kako bih vidio obalu na kojoj su se mađarski domoljubi izvukli iz vode… Kako su bježali pred žandarima, tko im je u Rovinju pomogao i nahranio ih i što se dalje događalo saznajte tako da pročitate knjigu.

A kada vas put nanese u Pazin siguran sam da će vas prvi pogled na jamu i zidine kaštela asocirati na diva Bana Dragonju koji udarcem noge otvara pazinsku jamu a potom i na Mađare koji u olujnoj noći bježe iz pazinskog kaštela.

 

Tekst i fotografije: Dražen Kasprek