U svibnju 2020.g. nakon onog pandemijskog lockdowna, krenuo sam prema Slavoniji, odnosno prema svom rodnom Slavonskom Brodu. Plan je bio doći do Sl. Broda i koristiti ga kao bazu iz koje ću napraviti nekoliko tura po Slavoniji. Detalnijeg plana vozanja po Slavoniji nisam imao ali svakako sam morao posjetiti Baranju, Kneževe vinograde, Batinu...
Krenuo sam s Raba magistralom do Senja i onda starom cestom preko Jospidola do Karlovca. Mislio sam izbjeći autocestu jer takva vožnja mi nije gušt, iako uveliko skraćuje vrijeme provedeno na motociklu, ali krenuo sam se voziti a ne skraćivati vožnju. Kada dođem do Karlovca i kada vidim koliko je sati onda ću odlučiti kojim putem dalje. Tako je i bilo.

Nakon kave u Okučanima vozim dalje prema Novoj Gradišci i dalje prema Novoj Kapeli. Kada dođem do Lužana onda već kao da sam doma. Tu u Lužanima je nekad bila granica bivše općine Sl. Brod. Uskoro stižem u Sibinj u kojem sam proživio toliko toga; prijatelji, rat, cure, izlasci... svašta. Sve mi je proletjelo kroz glavu dok sam ulazio u kafić. Tu su sad neki novi klinci, a nekad su tu bili neki drugi klinci a puno njih više i nema među živima... Popijem kavu i požurim dalje. Rodna kuća mi je samo par kilometara dalje...Majka sigurno čeka s ručkom. Ni nju nisam već mjesecima vidio.
Slijedeći dan krećem prema Požegi. Stajem u selu Grižići, na granici Brodsko posavske i Požeške županije ispred crkve Sv. Mihovila. U tu crkvu naknadno su prebačena tijela ubijenih seljaka u događaju poznatom pod imenom "Sibinjske žrtve". Događaj je to u kojem su žandari Kraljevine Jugoslavije 19. veljače 1935. napali skupinu nenaoružanih seljaka koji su krenuli na skup u Slavonski Brod. Bila su to nemirna vremena u kojima se bez glave ostajalo ako se samo usudilo suprotstaviti diktatorskoj vlasti u Beogradu. Pitam se jesmo li što naučili iz povijesti? Okinem par fotografija i nastavljam dalje prema Pleternici a onda i prema Požegi.
Požega, grad u kotlini poznatoj još u doba Rimljana kao Vallis Aurea ili Zlatna dolina. Šarmantan gradić sa prekrasnim trgom i strogim centrom grada. U nekom od okolnih kafića pravi je gušt popit kavu s pogledom na trg sv. Trojstva ili prošetati do trga sv. Terezije Asilske i prekrasne istoimene katedrale ili do rijeke Orljave i Zvečevačkog parka...
Nakon guštanja u Požegi vraćam se prema Pleternici i odlučujem otići prema Đakovu, ali ne nazad preko Sl. Broda nego cestom od Pleternice. To je slavonski brdski kraj s dobrom cestom za motoriste ali ipak oprez je potreban, pogotovo u proljeće kada je na cesti puno traktora, blata, skliska...

Jedna od zanimljivosti na toj cesti su i dva sela sa čudnim imenima; Djedina Rijeka i Slobodna Vlast. Fotografiravši table s imenima tih mjesta produžio sam do Đakova... A Đakovo, što reći o njemu a da već nije netko rekao? Đakovačka katedrala je posebna, veličanstvena. Nije bitno da li ste vjernik i idete li u crkvu ili ne. Jednostavno ta građevina impresionira svojom veličinom i ljepotom.
Nakon šetnje po centru Đakova slijedi povratak u Sl. Brod. Ni ovaj put nisam koristio uobičajenu cestu preko Strizivojne nego sam skrenuo na manje korišten pravac preko Starih i Novih Perkovaca i izađao u Čajkovcima na cestu preko Donjih Andrijevaca prema Sl. Brodu.
Treći dan boravka u Sl. Brodu planirao sam još dalje na istok Slavonije. Namjeravao sam se uputiti prema VInkovcima preko Velike Kopanice i Babine Grede pa zatim na Cernu i onda u VInkovce. Poslije Vinkovaca planirao sam produžiti do Osijeka a potom i do Baranje, Kneževih Vinograda i Batine. Prije polaska na ovaj put po Slavoniji pregledao sam puno turističkih stranica i vidio da na Dunavu u Baranji ima prekrasnih seoskih imanja, smještaja uz samu rijeku i tamo negdje sam planirao prespavati.
Na putu prema Vinkovcima stao sam u lijepom i pitomom mjestu Cerni smještenom na rijeci Bosut. Taj spokoj i mir kojim odiše to mjesto morate osjetiti. Stati u centru sela, sjesti na klupicu pokraj Bosuta i samo malo sjediti i gledati... Nevjerojatno. Ili sam ja možda samo subjektivan? Ma onaj đeram pokraj Bosuta, onaj veliki šokački šešir... Ipak trebate to sami vidjeti!
Stigao sam i do Vinkovaca, a za njih me pak vežu posebni osjećaji. Tamo nekad u nekom drugom životu, davne 1991.g. u tom gradu započeo je moj ratni put kao 17-godišnjeg dragovoljca... Parkirao sam se u centru ispred hotela Slavonija, na platou pored Bosuta, skinuo kacigu, raskopčao jaknu, a negdje u glavi začuh Shortya:
"Di gori ona lampa
Prošetao sam uz Bosut, sjeo u obližnji kafić na kavu i misli odlutaše u neka druga vremena na istom ovom mjestu... iz misli me prenula grmljavina. Pogledam oko sebe i tek tada shvatim da se vani naglo smračilo, navukli su se crni oblaci, počelo je grmjeti. Pa kako sad to? Nikakva prognoza nije spominjala kišu! Pogledam na mobitelu aplikaciju i vidim da je područje oko Osijeka već debelo u oluji i da će tako biti narednih nekoliko sati. Aplikacija je pokazivala i da će se oluja brzo širiti prema jugu i zapadu, što znači da ako mislim stići do Broda suh moram se požuriti! Platim onu kavu, obučem se i krenem iz Vinkovaca.
Di onaj đeram škripi
Tu će mi duša skončat
Tu su mi dani lipi
Di drag mi je kirvaj
Sijelo, prelo i rakije vrelo
Di živim ko bećar pa
Me znade svako selo..."

Vozio sam preko Starih Mikanovaca, Strizivojne, Donjih Andrijevaca... Nekoliko puta kiša me pošteno oprala a nisam baš bio obučen za takav uvjete, ali nije imalo smisla stajati. Stigao sam u Brod mokar kao miš.
Naredna 2-3 dana kiša je padala stalno pa sam tu izgubio priliku i vrijeme za obilazak koji sam planirao. Prognoza je najavljivala promjenjivo vrijeme s kišnim periodima. S obzirom da od mog daljnjeg vozikanja više neće biti ništa a na Rabu su me čekale obaveze, odlučih krenuti nazad pa ostali obilazak Slavonije dovršiti neki drugi put.
Slijedeći dan krenuo sam u jutro prema Novoj Gradišci, Okučanima, Novskoj, Kutini... isto kao i u dolasku. Ovaj put sam na autocestu izašao u Banovoj Jaruzi i vozio tako do Arene Zagreb a onda se spustio cestom preko Pisarovine do Karlovca. Od Karlovca starom cestom opet prema Senju... Na Rab sam stigao kasno popodne i suh!
Jedva čekam neku novu priliku za posjet Baranji, kušanju baranjskog čobanca, i fiš paprikaša, i ceste preko Kneževih Vinograda...