Pin It

Strom je bio friško servisiran i spreman za sezonu pa nije bilo druge nego napraviti mali đir cca 50-60 km, bez obzira kaj je malo puhao burin (za kontinentalce – sjevero sjeveroistočni vjetar), a temperatura nije prelazila 10-11 stupnjeva.

DSC 9216Do Stubaka (za južnjake – Stubičke toplice) išao sam za promjenu preko Gornje Bistre i Kraljevog Vrha, a ne po zagorskoj magistrali. Cesta je ugodna za voziti, nema previše oštećenja i krpanja, a šodera je bilo manje nego sam očekivao, nešto malo oko Kraljevog Vrha. Taj dio ceste prolazi kroz šumu, nešto je uža i ima dosta zavoja. Ali je zabavna za voziti. Dok ne dojuri Škoda Fabia karavan iz kontra smjera s vozačem koji vježba "rezanje" zavoja za skori WRC, kojeg ovim putem pozdravljam 🖕. Nadam se da je Škoda došla doma čitava. Nakon bliskog susreta sa zagorskim Šumaherom, Temple Bar u Stubakima, u koji su bikers welcome, bio je kao stvoren za kratki pit stop u kojem curke rade super espresso.

Nakon dobre kave i još cca 10-ak km dolazim do velelisne lipe (tilia platyphyllos) stare oko 500 godina, a u Hrvata poznatije kao Gupčeva lipa. Nalazi se odmah pored župne crkve Sv. Jurja u Gornjoj Stubici i jedini je živi svjedok seljačke bune iz 1573. godine. Zbog svoje starosti i veličine, a i povijesnog značaja, 1957. je proglašena spomenikom prirode i stavljena pod zaštitu države te je zaštićeni spomenik kulture. Danas je lipa visoka devet metara, a deblo joj ima opseg 4,70 metara. U velikom nevremenu 1945. godine grom je udario u tada 30 m visoku lipu te su joj odrezane grane kako bi ju se spasilo. Obzirom da je vrlo rijetko da ova vrsta drveta tako dugo živi, 2007. godine, s ciljem osnivanja genofonda Gupčeve lipe, sa stabla je odrezano pedesetak grančica za daljnje razmnožavanje i osiguranje potomstva, a 2011. godine zasađeno je 57 sadnica Gupčeve lipe i zasnovan prvi Živi arhiv te vrste u Hrvatskoj.

Prema narodnoj predaji ispod njezinih grana je seljački vođa Ambroz Gubec (AKA Matija Gubec) okupljao svoje istomišljenike i ustanike.

DSC 9202Malo povijesti… Ambroz Gubec rođen je 1548. u selu Hižakovcu. Bio je inkvilin (kmet bez zemlje), i jedan od vođa hrvatsko-slovenske seljačke bune 1573. godine. Ime Matija po kojem je poznat, prvi spominje ugarski kroničar Istvánffy. Pretpostavka je da se legenda o dobrome kralju Matiji spojila s onom o seljačkome pobunjeničkom vođi Gupcu, pa je tako ime Ambroz zamijenjeno imenom Matija, a nosio je nadimak Beg. Zbog povećanja rente i terora Franje Tahyja, Gubec je sudjelovao u organiziranju priprema za bunu. Tijekom bune zapovijedao je seljačkom vojskom koja je djelovala u Hrvatskom zagorju i kontrolirao znatan njegov dio. Buna je započela u noći s 27. na 28. siječnja 1573. godine napadom na dvorac Cesargrad u današnjem Klanjcu, ali je u Sloveniji i na području između Save i Kupe brzo ugašena. Uz pomoć vojske koju je iz Zagreba poslao Ban Drašković u odlučujućoj bitci kraj Stubičkih Toplica (09.02.1573.) poražena je seljačka vojska pod Gupčevim zapovjedništvom, a on je zarobljen i odveden u Zagreb, gdje je 15.02.1573. mučen užarenim kliještima, okrunjen užarenom krunom i na kraju raščetvoren.

Matija Gubec smatra se i fiktivnom ličnošću, a spominje se kroz razna književna, dramska i umjetnička djela (roman Seljačka buna A. Šenoe, drama „Matija Gubec“ M. Bogovića, opera „Matija Gubec“, prva hrvatska rock opera „Gubec-beg“, muzej „Seljačke bune“ i spomenik u Gornjoj Stubici A. Augustinčića te film „Seljačka buna 1573.“) te najvećim hrvatskim narodnim junakom, a prema istraživanju dr. Slavena Letice najveći broj hrvatskih ulica nazvano je upravo po Matiji Gupcu. Od 2008. godine u Donjoj Stubici početkom veljače održava se dvodnevna manifestacija “Seljačka buna – Bitka kod Stubice” u organizaciji Družbe vitezova zlatnog kaleža iz Donje Stubice, što je svakako za preporučiti i malo se vratiti se u povijest.

DSC 9286Već spomenuta Župna crkva Svetog Jurja, pored koje se nalazi Gupčeva lipa, je crkva u stilu starokrščanske bazilike, smještena na vrhu brežuljka tako da se vidi iz daleka te je odličan orijentir. Po zapisima, crkva se prvi puta spominje 1209. godine, a najstariji opis crkve je iz 1622. godine.

Crkva je posvećena Svetom Jurju mučeniku, jednom od najpopularnijih svetaca, kojeg štuju svi kršćan. Razlog tome je što je Sv. Juraj „unirvezalni“ svetac kojeg se zaziva za pomoć u opasnosti, a zaštitnik je zemlje, usjeva, zelenila, stoke (posebno konja), pastira, ratara, križara, vojnika i svih obrta vezanih uz ratovanje. Sv. Juraj bio je rimski časnik koji je umro kao mučenik za vrijeme Dioklecijanova progona, kada su ga, zbog nepriznavanja poganskih bogova, osudili na smrt dekapitacijom. Najpoznatija legenda o njemu je da je ubio zločestog zmaja kako bi spasio princezu, a zauzvrat tata kralj se obratio na kršćanstvo. U Zagrebu ima dva spomenika, jedan kod Kamenitih vrata, a drugi kod HNK na Trgu Republike Hrvatske, te kapelica u Maksimiru.

Nakon što ste nahranili dušu prirodnim ljepotama flore, kulturom, vjerom, red bi bio da okrijepite i tijelo. Savršeno mjesto je ugostiteljski objekt iliti klet „Pod lipom'' smješten, a gdje drugdje nego ispod stare Gupčeve lipe. Iste one pod kojom se Matija sastajao sa pajdašima i planirao puntanje (nabrijavanje za one mlađe) seljaka protiv nemilosrdnog Tahyja. Samo što tada birtija nije postojala. Jer da je postojala, čisto sumnjam da bi kmetska buna (slov. kmet – seljak) izgledala isto.

Hiža u kojoj je birtija stara je više od 200 godina i zaštićeni je spomenik kulture (tak da nema razbijanja čaša kad maligani preuzmu). Birtija je originalno uređena, puna je antikviteta i starih predmeta, a za hrpu njih nisam siguran za kaj su služili. I vrlo bitna informacija: radno vrijeme: 9 – 22, Ponedjeljkom ne radi!!! Adresa: Zagrebačka ul. 8, 49245, Gornja Stubica.

Ako nakon klope i cuge imate potrebu protegnuti noge, u blizini se nalazi naselje Slani potok sa izvorom slane vode i rudnikom soli. Iako je prvi pisani trag o tom naselju iz 1340. godine, pretpostavlja se da je postojalo još 400 godina prije Krista. Arheološki nalazi potvrđuju da su tu živjeli Iliri, Kelti, Rimljani i Hrvati. Udaljeno je svega 2 sata laganog hoda planinarskom stazom. Na žalost, ja se nisam tak najeo i napio da bi osjetio potrebu za šetnjom, pa ću istraživanje Slanog potoka ostaviti vama.

Nedaleko od Gupčeve lipe nalazi se spomen park Rudolfu Perešinu, pilotu koji je 1991. sa svojim MIG-21 prebjegao iz JNA i sletio s njim u austrijski Klagenfurt. Tijekom VRO BLJESAK, 02.05.1995. oboren je iznad tada okupiranog dijela RH.

DSC 9338Za mene, kao branitelja i dočasnika HV, to je obavezna stanica svaki put kada sam u Stubičkom kraju. U spomen heroju Domovinskog rata, svakog rujna se u Gornjoj Stubici organizira aeromiting, jedan od najvećih u ovom dijelu Europe. Tako će biti i ovog rujna, po 25. put. Ali to je već druga priča.

Želim vam puno sretnih km i ne vozite brže nego što vaš anđeo čuvar može letjeti.

 

 

 Tekst i fotografije: Škrle