Pin It

Kaštel Grobnik nalazi se na brdu iznad grobničkog polja 10-tak kilometara od Rijeke. Posebno je to mjesto kao i cijeli Grobnik, kako zbog svoje strateške pozicije tako i zbog ljepote, ali i klime. Mjesto je to s kojega se pogled s jedne strane pruža prema Grobničkim Alpama a s druge prema moru. Ime Grobnik njegovi predstavnici spominju se 1288. godine u Vinodolskome zakonu, jednom od najznačajnijih pravnih dokumenata feudalne Europe koji je pisan glagoljicom na hrvatskome jeziku.

Fortifikacijski kaštel građen je od ranoga srednjeg vijeka. Najstariji mu je dio jugozapadna kula s nekadašnjom kapelom Svete Jelene u prizemlju, gdje su vidljivi romanički i gotički elementi. Od 15. do 18. stoljeća kaštel se širi i nadograđuje, naročito u vrijeme Frankopana i Petra Zrinskog, o čemu svjedoče uklesane godine 1442. i 1664.

gr2Jezgra kaštela ima tlocrt u obliku trokuta s kulama na uglovima, a vanjski pojas zidina bio je ojačan kulama i polukulama, od kojih je sačuvana jugozapadna. U arkadnome dvorištu kaštela nalazi se gotičko bunarsko grlo s grbovima krčkih knezova Frankopana i krbavskih knezova iz 15. stoljeća.

Na najvišoj je koti uz kaštel i župna crkva s visokim zvonikom koji dominira naseljem. Grobnik je za Frankopane imao i veliku emotivnu važnost. U doba silovitih provala Osmanlija, nakon pogibije brata Nikole na Krbavskome polju 1493., Bernardin Frankopan Grobnički sve do svoje smrti često je boravio upravo u Grobniku. Iz ruku Frankopana Grobnik je kasnije prešao njihovim rođacima Zrinskima. Kada je 1671. habsburški Beč dao pogubiti bana Petra Zrinskoga, bogati je Grobnik opljačkan i predan kraljevskoj ugarskoj komori. O životu u Grobniku svjedoči i narodna legenda vezana uz dolazak knezova Krčkih.

Jedan od njih, kako to već u feudalnim pričama biva, zagledao se u lijepu pučanku Lucu koja ga je odbila ne želeći s njim poći u kaštel. Kada je naredio straži da je dopremi, ona im je pobjegla. Poslije se, kada je na klisuri iznad Rječine vidjela da neće umaći, bacila u ponor. Mjesto odakle je skočila i danas se zove Lucinski vir.

 Fotografije: Dražen Kasprek