Moto Trip Croatia Portal Moto Trip Croatia
Vožnja od Raba, preko Paga, Zadra, Murtera, Šibenika, Primoštena, Knina, Gračaca, Gospića, Karlobaga i opet na Rab. Lagana vožnja s puno fotkanja, pauza, uživanja u prekrasnoj Lijepoj Našoj… Dva dana i 600-tinjak km. Krećem s Raba i nakon desetak minuta magistralom skrećem prema Prizni i trajektnoj luci za Pag. Na prvi pogled Pag ostavlja dojam nekog drugog planeta, pa onda i ne čudi zašto su NLO-i viđeni baš na Pagu… Vanzemaljci zalutali i zamjenili Pag za svoju rodnu grudu :).
Iz Žigljena do Novalje brzo se dođe. Odlučio sam napraviti samo kratki đir po Novalji, eventualno popiti negdje brzinsku kavu i onda odmah dalje. Tako je i bilo. Nakon kave na novaljskoj rivi pičim dalje prema gradu Pagu. Ono što najviše volim na Pagu, osim sira i janjetine, su paške ceste. Odlične! Ne volim one zavoje na magistrali kao što su između Karlobaga i Starigrada Paklenice, ali ovi paški zavoji su savršeni. Cesta dobra, nema naselja i dugi zavoji. Prilikom silaska u Pag stajem na poznatom vidikovcu i pucam selfie. Znaš kako se kaže: ako nije bilo na Fesju kao da se nije ni dogodilo.
Spuštam se u Pag i nakon prelaska mosta stajem opet na kavu. Kavu i kroasan, što mi je ujedno i današnji doručak. Nakon tako “obilnog” doručka krećem dalje… Vozim od Paga prema paškom mostu i baš guštam u vožnji. Dan je topao, sunčan, temperatura oko +23 C. Sve je savršeno.
Prolazim most i idem prema Zadru. Ceste u zadarskom zaleđu su mi također top. Kako onaj dio od Zadra do Novigrada, tako i ovaj zapadniji dio. Ceste duge i brežuljkaste, skoro pa se umisliš da si na Route 66 :). Prolazim kroz Zadar i produžujem magistralom prema Biogradu i dalje prema Vodicama. Sjetio sam se da nisam nikad bio na Murteru i skrećem desno kad ugledam putokaz za Tisno. Stajem u Tisnom na murterskoj strani i malo fotkam pa gibam dalje. Znam da je Murter mali otok ali nisam znao da je baš toliko mali. Napravim đir preko Betine i Murtera, pa se vratim nazad prema Tisnom i kad sam prešao onaj pokretni most stanem odmah na autobusnoj stanici s desne strane i odlazim preko puta u neku lokalnu birtiju na kavu. Sjedam vani na terasi, gledam oko sebe, stolice i stolovi ne odaju baš dojam nekog elitnog lokala ali koga briga. Bitno da je kava dobra. Ali bojim se da u tome i ne bude fora, jer uglavnom te neatraktivne birtije imaju jako lošu kavu iz vrlo praktičnog razloga: njihove mušerije rijetko piju kavu.
Palim mobitel, listam Fejs, a iz unutrašnjosti galama lokalne ekipe na lokalnom dijalektu. Sve to ima svoj šarm u ove tople jesenske dane kad je turistička sezona gotova… I tada pored sebe začujm ženski glas na nekom čudnom naglasku engleskog: “Hello, what do you want to drink?”
Okrećem glavu prema glasu i ugledam mladu i simpatičnu konobaricu. Ono što me je iznenadilo bilo je njeno azijatsko porijeklo. Rekao bih nekakav Singapur, Malezija ili tako nešto. Iznenađen odgovaram na hrvatskom: “Veliki makijato i čašu vode”, a cura me čudno gleda kao da nema pojma o čemu pričam…. Kroz glavu mi proleti: “Jebo te, jesi ti siguran da si u Tisnom, da nije ovo Tajland? Možda sanjam?”
Vidim da me konobarica čudno gleda pa brzo odgavaram na engleskom. Ona odlazi u kafić a na šanku počinje pjesma, klapska… Croatio iz duše te ljubim. Gledam unutra i vidim par ostarjelih lokalaca kako se tiskaju na šanku i pokušavaju impresionirati mladu konobaricu koja i ne zna hrvatski jezik a možda čak i ne zna gdje je… Veselo je ovdje u Tisnom, a tek je popodne. Svašta se može kod nas vidjeti u sezoni, a bome i poslije sezone.
Iz Tisnog odlazim prema Šibeniku i stajem na šibenskom mostu kako bih i od tamo opalio par fotki. Ne skidam ni kacigu s glave jer neću se dugo zadržavati. Opalim par fotki, spremam aparat i da ću krenuti dalje kad pokraj mene zaustavlja se auto, poprilično žustro, agresivno. Iz njega izlazi visoka djevojka, s velikim dekolteom… prilazi odmah meni i pruža mi svoj mobitel i govori: “Aj slikaj me ovdje, pliz. Aj, aj, šta gledaš, žurim” – govori mi ona najnormalnije kao da smo stari prijatelji.
Mislim se u sebi: “Pa što je ovo danas?? Nema baš gužve na cesti, ali ima čudaka koliko hoćeš”. Što ću, silazim opet s motora, skidam ovaj put i kacigu, okinem 2-3 fotke i pokazujem vlasnici mobitela fotografije. Ona gleda i nezadovoljno vrti nosom i govori mi: “Aj još jednu, ali stani malo više desno”. Gledam i ne vjerujem, kakva nezahvalna bahata… bez riječi ostavljam njen mobitel na zidiću, stavljam kacigu, sjedam na motor i čujem nju iza sebe kako za mnom viče: “A Bože kakvih budala ima na ovom na svitu…”. Dajem gas i odlazim prema Šibeniku.
Uz put donosim odluku da ću zaobići Šibenik i produžiti prema Primoštenu i tamo prespavati pa onda sutra nazad u Šibenik. Bilo je već kasno popodne, vrijeme brzo prolazi, a ja često stajem i puno fotografiram. Tražim na Bookingu neki smještaj, sobu za prespavati. Pronalazim otprilike 2,5 – 3 km od centra što mi je savršeno jer nakon cijelodnevne vožnje želim malo protegnuti noge. Inače svakodnevna rutina mi je hodanje od 4-5 kilometara a nekada i više, pa sam nakon cijelodnevne vožnje željan hodanja. Naravno, tenisice su u torbi i uz čiste čarape i bokserice i dvije majice, jedino što imam od prtljage.
Pronalazim rezervirani smještaj i odlazim u sobu. Tuširanje, presvlačenje, tenisice… i lagano pješice prema centru u potrazi za pizzom i pivom.
Već je listopad, sezona je odavno gotova, neki lokali su zatvoreni… Dolazim u staru gradsku jezgru Primoštena i na rivi pronalazim otvorenu pizzeriju. Sjedam vani na terasu, jedini sam gost. Naručujem pizzu i pitam kakvo pivu imaju a konobarica mi savjetuje Estrella Damm, navodno odlično španjolsko pivo. Španjolsko pivo? Ajde da probam. Za svaki slučaj naručujem 3 dcl točenog. Donosi mi zamagljenu čašu i ja ga oprezno kušam, kao da je otrovno… Međutim iznenađenje! Jaaaako dobro pivo! Pitko, specifičnog okusa, a kasnije će se pokazati i poprilično jako 🙂
Nakon pizze i par čaša Estrella piva jedva se vučem nazad na spavanje. Sada sam još sigurniji da sam dobro odlučio ići pješke a ne s motorom.
Jutro je brzo stiglo, brže nego sam očekivao. Čujem vani fijukanje vjetra, palim aplikaciju za vremensku prognozu, kaže jugo. Ok, nije strašno. Plaćam smještaj, pozdravljam se s domaćinima, i krećem prema Šibeniku. U Šibeniku sam bio par puta ali nikada nisam ulazio u stari grad pa je danas to bila opcija, makar brzinski. I Šibenik me oduševio, stvarno. Većina tih primorskih gradova su slični, ali Šibenik je baš šarmantan. Na trgu u centru stare gradske jezgre susrećem grupu korejskih turista. Ili kineskih… Ili tako nešto. Simpatični su, dragi, nasmiješeni… Namještam fotoaparat i krećem u lov na dobre fotke. Neke od njih vidjet će te u fotogalariji nakon ovog mog piskaranja.
Pozdravio sam se s lijepim Šibenikom i krećem prema Drnišu. Uz put stajem kod Pakova Sela i izloženog tenka T – 55 iz Domovinskog rata. A znate li zašto je tenk tu postavljen? E pa slijedeći put kada budete tu prolazili stanite i pročitajte. Tenk predstavja spomen na bitku koja se dogodila u jesen 1991. kada je obranjen Šibenik. Tada je uspostavljena obrambena crta koja se uspjela održati sve do VRO Oluja 1995.g.
Nakon par fotki krećem dalje. Idem prema Drnišu a od tamo ću prema hrvatskom kraljevskom gradu Kninu. U Kninu se ovaj puta nisam dugo zadržavao ali sam zato često stajao na putu od Knina prema Gračacu. Kakvi su to prizori, kakvi krajolici, kakva ljepota… Na par mjesta sam jednostavno sjeo pored motora i samo sjedio i gledao…. Lijek za dušu.
Gračac, Gospić, pa kava u kultnom Highlander pubu u Gospiću u kojem sam proveo puno noći uz odličnu živu svirku rock bandova. Highlander je mjesto koje svim srcem preporučam, ako ništa drugo, onda makar za pauzu i kavu. Cesta od Gospića do Karlobaga je užitak za svakog bajkera, ali i po malo opasna naročito za mlade i nadobudne vozače, a zna ona prevariti i one starije i iskusnije.
Obavezno stajanje iznad Karlobaga, pa još par fotki kako bi svi mogli uživati u tim prizorima na ovoj mojoj putopisnoj stranici.
Eto ekipa, za ovaj puta toliko. Dva dana, 600-tinjak kilometara, jaaako puno ljepote… to je ono što mogu preporučiti.
Čitamo se neki drugi put opet 😉
