REPORTAŽA: Dvorac Pejačević, Našice

Obitelj Pejačević bila je ključni politički, ekonomski i kulturni akter Hrvatske u 18., 19. i početkom 20. stoljeća. Njihova ostavština prisutna je kroz dvorce, kulturne institucije i u nacionalnom identitetu Slavonije. Kroz znamenite članove poput bana Ladislava i Teodora te skladateljice Dore te kroz impozantne dvorce, ostavili su bogato nasljeđe koje još danas svjedoči o njihovoj moći i kulturi.

Tragom ove velike i značajne plemičke obitelji krenuo sam iz Slavonskog Broda put Našica, malog gradića smještenog na vrlo zanimljivoj lokaciji. Naime, Našice se nalaze na rubu podravske nizine i prvih obronaka zapadno slavonskog gorja Krndije i Papuka. Da bi se iz Slavonskog Broda stiglo do Našice treba proći kroz srce Dilj gore preko Podcrkavlja, Ruševa i Čaglina. U stvari je to prekrasna cesta za ove vruće ljetne dane koja većim dijelom prolazi kroz brdoviti i šumski kraj. Uz uživanje u vožnji potrebno je obratiti pažnju i na divljač koja je u potrazi za hranom i vodom.

Nakon 50-tak minuta već sam bio u Našicama. Moram priznati da sam zadnji put u Našicama bio prije više od 20 godina, i da su me Našice ugodno iznenadile. Lijepo uređeni centar grada, sa glavnim trgom i punim terasama kafića kojima ni ja nisam mogao odoljeti. Svratih na kavu pa da uz put malo proučim gdje se nalazi moj današnji predmet ove reportaže, našički dvorac obitelji Pejačević.

OBITELJ PEJAČEVIĆ

Obitelj Pejačević potječe iz 14. stoljeća, podrijetlom iz područja srednjovjekovne Bosne, a od 17. stoljeća čvrsto su se pozicionirali u Slavoniji. Plemićki status (baruni) dobili su 1712., a grofovsku titulu 1772. godine. Obitelj se podijelila u tri glavne grane: Našička, Virovitička, Rumsko-retfalačka.

Obitelj Pejačević dala je dva hrvatska bana:

• Ladislav Pejačević (ban 1880–1883) – značajan za modernizaciju Slavonije i administrativne reforme.
• Teodor Pejačević (ban 1903–1907) – jedan od najumjerenijih i proeuropskih banova kraja Austro‑Ugarske; kasnije i ministar u mađarskoj vladi.

Sudjelovali su u Hrvatskom saboru, ugarskom parlamentu te zagovarali umjerene unionističke politike. Pejačevići su bili najveći zemljoposjednici u Slavoniji. Posjedovali su Našice, Viroviticu, Retfalu (Osijek), Rumu, Ilok i druge posjede. Pokretali su modernizaciju poljoprivrede, šumarstva i industrije – osobito na našičkom imanju (tvornice, pilane, željezničke pruge). Bili su i poticatelji razvoja kulturnih institucija – knjižnica, glazbenih društava, školstva.

Najpoznatija članica, Dora Pejačević, bila je prva velika hrvatska skladateljica. Svojim radom unijela je hrvatsku glazbu u europski modernizam i ostavila trajni kulturni trag.

DVORAC PEJAČEVIĆ, NAŠICE

Izgrađen je 1811.–1812. godine na mjestu starijeg baroknog zdanja, koje je grof Antun Pejačević kupio 1734. godine. Novi dvorac podignut je u klasicističkom stilu, a kasnije proširivan i adaptiran u neorenesansnom i historicističkom duhu. Okružen je prostranim engleskim perivojem s egzotičnim biljem, što je bilo tipično za aristokratske rezidencije 19. stoljeća.

U razdoblju 19. i početka 20. stoljeća dvorac je bio političko, kulturno i gospodarsko središte kraja, mjesto susreta s banovima, ministrima, diplomatima. Nakon Drugog svjetskog rata, dvorac je nacionaliziran, a obitelj Pejačević izgubila vlasništvo. Tijekom desetljeća bio je djelomično korišten, ali je postupno propadao. Temeljita obnova dovršena 2024., u sklopu projekta financiranog iz EU fondova. Uređeni su salonski prostori, glazbeni salon s klavirom Dore, knjižnica, edukativne i multimedijalne prostorije te wine bar u suterenu.

Dvorac Pejačević danas je najreprezentativniji obnovljeni slavonski dvorac.

MANJE POZNATI DETALJI

Sve ove do sada informacije se mogu pronaći na internetu i to nije baš tipični stil kojim pišem svoje reportaže pa sam se potrudio pronaći neke manje poznate ili gotovo nepoznate detalje iz života ove obitelji. Pa tako sam uspio pronaći informacije o buni seljaka na posjedu Pejačevića iz 1807. godine.

U travnju 1807. izbio je veliki ustanak seljaka u Srijemu (oko 15 000 ljudi iz 45 sela), koji je dijelom zahvatio i posjede grofa Karla Pejačevića u Rumi i Iloku. Bila je to reakcija na nerealne feudalne obaveze i neravnomjernu raspodjelu zemljišta.

Pobunjenici su bili organizirani i vrlo agresivni prema lokalnoj vlasti, iako je katastrofa ovim posljedicama uglavnom izbjegnuta – otkriva paralelu moći grofova s jedne, i ogorčenosti podanika s druge strane.

Nadalje pronašao sam i par zanimljivosti o skladateljici Dori Pejačević. Dora je vodila dnevnik čitanja („Books I Have Read“) između 1902. i 1921. godine, u kojem je zabilježila čak oko 470 naslova djela – najviše na njemačkom, zatim na engleskom, francuskom, mađarskom, talijanskom i vrlo malo na hrvatskom. Jedini hrvatski autor u njezinu dnevniku bio je Milovan Grba. U 1908. godini pročitala je iznimnih 68 knjiga, upravo u razdoblju kada je postala potpuno formirana glazbenica.

Također u pismima i dnevniku, Dora pokazuje samosvijest o svojoj plemićkoj poziciji i kritiku elitizma. Bila je otvorena prema idejama Wildea, Nietzschea, Ibsena, Rilkea i drugih, razmišljajući o privilegiji i društvenoj ulozi aristokracije. Svjesna svog aristokratskog porijekla, kritički je pisala o društvenim normama i ekscesnim očekivanjima kojima je bila izložena.

Nakon što je grof Marko Aleksandar Pejačević umro bez potomaka nasljeđe se raspalo među više rođaka. To je rezultiralo intrigama između grana – našičke, virovitičke i rumsko-retfalačke, gdje je svaka od njih težila kulturnoj, političkoj ili imovinskoj nadmoći.

Nakon toga uslijedile su jasne podjele u imanju i unutar obitelji – ne samo imovinske, već i političke, pa je uslijedilo rivalstvo oko utjecaja u Slavoniji.

OBILAZAK DVORCA

Ovako dobro obnovljen dvorac sa jako puno autentičnih detalja, a oni koji nisu baš vlasništvo obitelji Pejačević sasvim sigurno su autetntični primjerci tog stila i iz toga vremena. Ako imate samo malo mašte neće vam biti teško zamisliti život ove plemićke obitelji u ovome dvorcu.

PLAVI SALON služio je kao blagovaonica. Hrana se pripremala u kuhinji u podrumu a do blagovaonice je stizala liftom smještenim u kuli.

Nakon ručka muškarci su se povlačili u ZELENI SALON, u tzv. sobu za pušenje. Bila je to tipična „muška soba“ sa prepariranim lovačkim trofejima. Pejačevići su bili vlasnici šuma u tome kraju i često su za svoje političke i poslovne partnere organizirali lov. Detalji lovine na ormarima izrezbareni su od strane austrijskih majstora s kraja 19.

CRVENI SALON je bio i najveći salon u dvorcu a u njemu je obitelj provodila najviše vremena. U njemu se ističu i portreti dva najznačajnija člana obitelji, banova Ladisalava i Teodora. Iz salona se moglo izaći van na terasu okrenutu prema sjeveru s pogledom na umjetno jezero i uređeni perivoj.

SPAVAĆE SOBE su bile smještene na katu dvorca, osim ove jedne koja je pripadala grofici Gabrijeli Pejačević koja je u njoj spavala u svojim poznim godinama.

U zapadnom dijelu suterena dvorca nalazila se OBITELJSKA KNJIŽNICA i čitaonica. Knjižnica je ujedno služila i kao učionica djeci Pejačevića i njihovim učiteljima. U Našicama je sačuvano oko 1000 primjeraka knjiga ali postoje zapisi da je obitelj u svom posjedu imala oko 5000 knjiga.

GLAZBENI SALON služio je za muziciranje obitelji Pejačević a u njemu je često boravila, svirala i skladala i sama Dora Pejačevića, prva moderna hrvatska skladateljica. U salonu je izložen i orginalni klavir marke Bluthner iz Leipziga, proizveden 1894.g.

ZAVRŠNA RIJEČ

Za razliku od nekih drugih dvoraca koje sam do sada obilazio a koji su bili stariji i iz nekih drugih vremena, ovaj sam osjetio nekako puno bližim. Vjerojatno je razlog taj što se život na njemu odvijao relativno „nedavno“ i što je taj period puno moderniji. Odlična uređenost s detaljima koji kao da svaki za sebe govore i proizvode zvukove, i ako se samo malo skoncentirate siguran sam da možete vidjeti članove obitelji Pejačević kako žive svoje svakodnevne živote: muškarce koji puše lulu u zelenom salonu, frču brkove i zabrinuto komentiraju političku ili ekonomsku situaciju u svijetu… Djecu kako lijepo obučena trče po dvorcu dok ih njihove dadilje upozoravaju da moraju biti tiši i da se idu van igrati. Ili možda Doru kako žmireći u stvaralačkom zanosu za svojim klavirom sklada neko novo muzičko remek djelo…

Izašavši iz dvorca prođoh preko dvorišta do perivoja da potražim svoga konja vranca. Strpljivo me je čekao na suncu, kad sam sjeo na njega veselo je zarzao i pojurio natrag prema Slavonskom Brodu…

Tekst i foto:
Dražen Kasprek