MOTO TRIP: Stražari Asserije

1 Views

I evo me opet jašem Ravnim Kotarima. Ovaj puta nema osmanlijskih osvajača i lokalnih uskoka a lokacija je identična ali s razlikom od gotovo 2000 godina.

Asseria kod Benkovca na prvi pogled djeluje tek kao još jedan antički lokalitet rasut po dalmatinskom kamenu. No čim se prođe kroz ostatke monumentalnih zidina i zastane usred tišine Ravnih kotara, postaje jasno da je ovo mjesto nekada imalo puno veću važnost nego što danas većina ljudi uopće pretpostavlja.

Kada je Stojan Janković ovim krajem natjeravao osmanlije Asseria je već više od tisuću i petsto godina bila napušteni antički grad, što samo govori o slojevitoj povijesti ovoga kraja.

Prije dolaska Rimljana ovdje su živjeli Liburni, jedno od najnaprednijih ilirskih plemena na Jadranu. Bili su poznati kao vrhunski pomorci i ratnici, a toliko su bili ispred svog vremena da su Rimljani čak preuzeli njihov tip brzog ratnog broda „liburnu“, koja će kasnije postati standard rimske mornarice. Malo tko danas povezuje da jedno mirno mjesto kod Benkovca ima indirektnu vezu s rimskom dominacijom Mediteranom.

Posebno fasciniraju ogromni kameni blokovi zidina. Većina posjetitelja misli da su ih izgradili Rimljani, no dio zidova zapravo je stariji i potječe još iz liburnskog razdoblja. Ti golemi megalitski blokovi, precizno složeni bez moderne tehnologije, i danas izazivaju divljenje. Dok stojiš pokraj njih, teško je ne zapitati se kako su ih prije više od dvije tisuće godina uopće dopremali i podizali.

Nakon rimskog osvajanja Asseria nije bila uništena kao mnoga druga ilirska naselja. Naprotiv, dobila je privilegirani status i postupno se pretvorila u važno urbano središte. Tu su se miješali ilirska tradicija i rimska kultura, a grad je imao forum, obrambene zidine, gradska vrata, nekropolu i razvijene komunikacije prema obali i unutrašnjosti. Upravo zato neki povjesničari smatraju da je prostor Ravnih kotara u antičko vrijeme bio puno važniji trgovački i strateški koridor nego što se danas misli.

Među travom i kamenjem Asserije danas još uvijek stoje stari rimski cipusi, kameni nadgrobni spomenici koji su nekoć obilježavali grobove uz ulaz u grad. Bez pompe i zaštitnih ograda, djeluju gotovo nestvarno, kao nijemi čuvari vremena. Upravo takvi detalji možda najbolje otkrivaju koliko je Asseria nekoć bila živ i važan rimski grad.

Asseria danas nije turistički pretrpana niti komercijalizirana. Umjesto gužve čuje se samo vjetar koji prolazi kroz travu i kamen, a stražu umjesto vojnika čuvaju samo lijeni poskoci. U toj tišini čovjek lako zaboravi da stoji usred nekadašnjeg grada kroz koji su prolazili trgovci, vojnici i putnici Rimskog Carstva.

Kada bi nekim vremenskim strojem prebacili rimskog stražara koji je na istom ovome mjestu gledao isti ovaj horizont, vjerujem da bi se strašno uznemirio ugledavši modernu vjetroelektranu.

Drugim riječima, gotovo isti horizont na kojemu danas gledam ove vjetroturbine, prije 2000 godina rimski stražari gledali su izlazak sunca i čekali svoju smjenu straže.