Moto Trip Croatia Portal udruge Moto Trip Croatia
Putujući Hrvatskom na motociklu često uz put susrećemo razne spomenike iz Domovinskog rata. Svaki taj spomenik krije neku veliku priču o herojstvu malih ljudi koji su srcem branili svoju domovinu. S obzirom da ove reportaže prati i velik broj hrvatskih branitelja bajkera, ali i mlađih generacija koje zanimaju ovakve teme, kroz ove reportaže pokušat ću ispričati barem neku od tih priča i na taj način makar ovako skromno odati počast tim hrabrim ljudima i oteti zaboravu njihova herojska djela.
Kada se vozite cestom kroz zadarsko zaleđe između Islama Grčkog i Smilčića uz cestu pokraj skretanja prema crkvi u mjestu Kašić možete vidjeti spomenik sa velikim drvenim križem. Neki samo pomisle na trenutak da je tu netko poginuo u ratu i projure dalje. A ja vam želim ovom prilikom upravo ispričati priču o tome što se dogodilo na ovome mjestu, pa možda slijedeći puta ipak tu stanete i sjetite se ove priče…
Vojno redarstvena operacija Gusar, ili sada znana kao akcija Maselnica bila je prekretnica u Domovinskom ratu jer u njoj je oslobođeno veliko okupirano područje i omogućena je bolja komunikacija Zadra i Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Za mlađe generacije koje danas slobodno jure svojim motociklima Lijepo Našom treba reći da je Zadar bio tada u poluokruženju, da su sva sela oko zadra bila okupirana i da je jedina veza Zadra i Dalmacije sa ostatkom Hrvatske bila preko Paga. Trjaekt Prizna – Žigljen održavao je na životu Dalmaciju. Bila je okupirana i Rovanjska a prvo slobdno mjesto bilie su Seline i Starigrad Paklenica.
Nakon uspješne akcije u kojoj su srpske snage odbačene od masleničkog ždrila došlo je do pregrupiranja srpskih snaga a potom i do kontra napada. Upravo taj kontra napad bio je puno žešći nego same borbe u operaciji Maslenica. Okupila se tu sva sila dobrovoljaca iz Srbije, Republike Srpske u BiH, Beli Orlovi, Arkanovci, Vukovi s Vučjaka. Srbi su okupili svu svoju elitu koju su imali tada na raspologanju u želji da povrate izgubljene teritorije.
U samoj akciji Malsenica na ovome pravcu preko Kašića prema Smilčiću, najveći teret podnjela je splitska 4. gardijska brigada i bio joj je potreban odmor. Helikopterima iz Sl. Broda stižu svježe snage; 3. bojna Kobre, 3. gardijske brigade Kune. Bio im je to prvi teren na kamenjaru nakon ratovanja po istočnoj i zapadnoj Slavoniji i bosanskoj posavini. Raspoređeni su u Kašić upravo kada su srpske snage krenule u kontranapad. Borbe su trajale neprestano par dana, bez sata odmora. Topništvo, tenkovi i sva pješadija, sve se sručilo na taj pravac. Nakon višednevnih borbi i oni su morali napraviti smjenu i uvesti svježe snage na liniju ali nisu znali da se jedna od pričuvnih dalmatinskih postrojbi koja je držala liniju u njihovoj blizini povukla s linije.
Vukovi s Vučjaka, diverzantska postrojba bosasnkih Srba doslovno se prošetala kroz položaje i prošla našima iza leđa. S dva kamiončića krenuli su pripadnici 3. bojne 3. gbrg. Kobre prema Zadru na odmor i prilikom dolaska do crkve u Kašiću ugledali su s jedne i druge strane ceste vojnike s plavim oznakama. Jedan od vojnika u kamionu jedino je uspio povikati “četnici” i tada je nastao pakao… Pucalo se na kamion iz neposredne blizine, i većina u kamionu bila je mrtva prije nego su uspjeli shvatiti što se događa. Iz jednog kamiona teško ranjen iskače Anto Zubak i trči prema groblju dok za njim pucaju srpski vojnici i snajper sa vrha crkve. Ipak nekim čudom stiže do zida groblja i preko zida se prebacuje na unutarnju stranu groblja… Upada u otvorenu grobnicu i tek tada shvaća da je ranjen. U tome trenutku primjećuje svog prijatelja Brezu koji je trčao za njim i zove ga u pomoć. Breza ga vadi van i pod kišom metaka bježe dalje.
Anto uskoro postaje sve slabiji a Breza shvaća da je Anto sav izreštan (kasnije će se pokazati da je bio ranjen sa 16 metaka i da ni jedan metak nije oštetio ni jedan vitalni organ i ni jednu kost!). Breza ga unosi u jednu rezrušenu kuću i govori mu da ga tu čeka a on ide po pomoć koja bi trebala biti blizu. Uskoro Breza dolazi do položaja na kojem su bili gardisti iz 4. gbr, objašnjava im što se dogodilo i zove ih da pođu s njim po Antu koji je ostao u onoj kući. Dolaze tamo ali Ante više nema! Breza ga doziva, ali nema ga… Što se dogodilo? Anto je pomislio da su Brezu uhvatili četnici i da su ga natjerali da ga oda i on se sakrio… Nakon dozivanja i uvjeravanja da su stigli naši , Anto se javio iz druge susjedne kuće u koju se prebacio…
Anto Zubak preživio je ovo ranjavanje zahvaljujući svom prijatelju Brezi ali i dečkima iz 4. gbr i njihovom tenkisti koji ga je na tenku vozio do prvog santiteta. One koje to zanima predlažem da pročitaju priču o ovoj bitci i o još jednoj kasnijoj koja se dogodila par dana kasnije a možete ju pročitati ovdje: Ma-sle-ni-ca, Ma-sle-ni-ca…
E sad jedan skok iz te 1993.g. u 1996.g. Tri godine kasnije Anto se opravio, oženio, dobio dijete… U Sl. Brod u tvornicu tenkova Đuro Đaković dolazili su tenkisiti iz svih brigada na doobuku. Spavali su u društvenom domu u Gromačniku (6-7 km zapadno od Sl. Broda) a slobodno vrijeme na večer provodili u caffe baru Art u Bartolovcima. Bilo je to vrijeme neposredno nakon završetka rata, nakon pogibije legende 4. gbr. Andrije Matijaša Pauka. Rat je bio gotov a nagomilane traume su bile prisutne. Vojska se obučavala za mirnodopske uvjete a vojnici nisu znali kako se na brzinu “prešaltati” iz rata u mir…
Jednom prilikom u cafu baru Art na šanku sjedi pokojni Đura Baričević, vjerojatno jedna od prvih žrtava PTSP-a i ratni invalid ranjen u bos. posavini, zatim ja – pisac ovih redaka također ratni invalid ranjen u bos. posavini 1992.g., i nekoliko tenkista iz 4. gbr. Priča se o ratu, akcijama, i dođe na red tema o Maslenici… Priča jedan od tih tenkista kako je u toj akciji na tenku vozio jednog našeg Brođanina iz 3. gbr. ali da je bio sav izrešetan i visio s tenka kao krpa, i da vjerojatno nije preživio. Zaključim da to jedino može biti Anto Zubak jer jedino je on tako jako ranjen a i njega su prevozili na tenku. U kafiću je bio fiksni telefon, okrenem Antin kućni broj… Nakon što se javio uzbuđeno mu govorim da hitno dođe u Art da ga trebam nešto. Bilo je oko 9 sati na večer i Anto je sumnjao da ga ja i Đura pokušavamo dovući na piće, ali nakon nekog vremena uvjerim ga da je nešto drugo u pitanju. Nakon 20 minuta pred Art staje bijeli Jugo i Ante ulazi u kafić. Onako stasit i mrka pogleda, odmah s vrata procijeni situaciju, promotri oznake na rukavima ovih gardista i dođe do nas. I tada ih ja upoznam a da nitko od njih nije znao što slijedi: “Dečki, ovo je Ante, njega ste na tenku vozili ranjenog iz Kašića. Ante, ovo su momci koji su te ranjenog vozili na tenku“… Nastao je tajac… Ante se okrene i dođe do ulaznih vrata i zaključa ih. Svi šute i gledaju u njega ne shvaćajujući što se događa. “Daj nam piti“, reče Anto. Dva dana nismo izlazili iz Arta…
Nakon rata Anto se sa ženom i djecom preselio u zadarsko zaleđe, u Donji Karin. Čudna je ta veza ratnika iz Slavonije sa dalmatinskim kamenom. Nekoliko njih iz 3. gbr. otišlo je dolje živjeti… Antu ste mogli često vidjeti na tv-u, u svim onim dokumentarncima o akciji Maselnica, uvijek je prepričavao to svoje ranjavanje. Prije nešto manje od 2 mjeseca, pred Božić 2022.g. potresla me je jedna vijest. Umro je Anto Zubak. Bio je 1971.g. Otišao je veliki čovjek, domoljub, heroj…
Vezano za Kašić i tu bitku ima još jedno ime a to je Zoran Modić. Zoran je bio hrvatski Srbin, ili kako mi je jednom njegov otac rekao “hrvatski pravoslavac”. Bio je dragovoljac Domovinskog rata, i zajedno smo bili jedno vrijeme u samostalnom izvidničkom vodu 139. brigade. U bosanskoj posavini prilikom jedne izvidničko diverzantske akcije u blizini Novog Grada kod Odžaka, ja sam bio teško ranjen a sa mnom je ostao moj najbolji prijatelj Dejan Krtolica koji je tom prilikom pored mene poginuo. O toj akciji možete više pročitati u priči Bosanski lonac: Povratak iz mrtvih a ono što je važno za ovu priču je to da je u izvlačanju iz okruženja mene ranjenog i mrtvog Dejana sudjelovao i Zoran Modić Kingo. Uz ostale moje dečke izviđače 139. brg. i Kingo je zaslužan zašto sam danas živ i zašto sam u prilici da sve ovo pišem. Zoran Modić Kingo kasnije je prešao u 3. gbr. i sudjelovao i u akciji Maslenica. Poginuo je u Kašiću i njegovo ime nalazi se na ovome spomeniku.
I svaki put kada prolazim ovom cestom, a to je dosta često, stanem kod spomenika koji je napravljen od slavonskog hrasta i dalmatinskog kamena… Nakon toga prođem kilometar naprijed prema crkvi i na zavoju zastanem i uvijek tu u glavi čujem Antu Zubka kako prepričava tu priču i vidim onaj tamić kako dolazi do zavoja kod groblja i tamo počinje pakao…
Provezem se kroz to malo selo, izađem na drugu stranu na glavnu cestu i produžim dalje..
Neki će reći da ovo nisu teme za ove reportaže ali i ovo je hrvatska povijest a eto sudbina je htjela da i ja budem mali dijelić te povijesti pa onda kao preživjeli imam i obavezu prema onima koji su poginuli o tome nešto i zapisati.
A vi kada slijedeći puta budete prolazili ovom cestom stanite tamo i pozdravite te mladiće, njih 22 slavonca koji su poginuli u Kašiću; 18 momaka u tome kamionu i još njih četvorica narednih dana.
Tekst i foto: Dražen Kasprek
Ratne fotografije 3. bojne 3. gbr Kobre iz akcije Maslenica preuzeo sa FB stranice: 3. bojna Kobre Slavonski Brod
