U proljeće i ljeto 1991.g. na području grada Otočca, Gacke doline i okolice dolazilo je do prvih sukoba pobunjenih Srba, četničkih postrojbi i „martićevaca“ sa hrvatskim snagama koje su branile to područje. “Martićevci” su još u srpnju zauzeli mjesto Brlog pa se tako Otočac našao u poluokruženju i jedina cesta koja ih je spajala sa slobodnim teritorijem bila je ona preko Krasna.
Situacija je bila teška, oružja je bilo malo a obrambene snage sastojale su se od policije, rezervnog sastava MUP-a i tek u ljeto su se počele formirati prve ZNG postrojbe. I svi su bili jako slabo naoružani i malobrojni.
Svi vi koji se vozate svojim motorima po Hrvatskoj vjerojatno znate za te cesta i ta mjesta pa sada kada budete tamo opet prolazili sigurno ćete se ovoga sjetiti. Kada prolazite cestom od Josipdola preko Brinja prema Žutoj Lokvi, prije skretanja za autocestu (iz smjera Brinja) ili poslije skretanja za autocestu (iz smjera Senja), nalazi se mala kapelica. Vjerojatno samo projurite, možda ju i primjetite ali rijetki tamo stanu. O čemu se radi?
24. kolovoza 1991.g. kao policijska ophodnja koju su činili Drago Toljan, Zdravko Vuković i Darko Murat, te pričuvni policajci Vinko Krznarić i Milan Vranić, upućeni su službenim policijskim vozilom u redovnu službu nadzora i regulacije prometa na tadašnju raskrsnicu magistralnih cesta Brinje-Otočac-Senj.
U 9 sati i 40 minuta, nakon što su se kratko zadržali na raskrsnici, dežurni službenik Policijske ispostave Brinje pozvao ih je da se vrate u ispostavu. Neposredno nakon što su sva petorica sjeli u policijsko vozilo na njih je iz zasjede iz grmlja otvorena žestoka pucnjava iz automatskog naoružanja i ručnih raketnih bacača od strane terorista i paravojnih formacija tzv. “SAO Krajine”.
Već prvi hici pogodili su i usmrtili Zdravka Vukovića, Vinka Krznarića i Milu Vranića, a teško ranili Dragu Toljana i Darka Murata. Ranjeni policajci Drago Toljan i Darko Murat su se pod jakom rafalnom pucnjavom uspjeli izvući iz službenog policijskog vozila i zakloniti iza njega, a Darko Murat pokušao je uzvratiti vatrom, no kako mu je spremnik puške bio pogođen došlo je do zatajenja puške, pa je pod žestokom paljbom uspio se prebaciti na drugu stranu cestu te malo dalje od mještana Žute Lokve zatražiti pomoć. Ranjeni Drago Toljan uslijed zadobivenih ozljeda na žalost je preminuo pored vozila. Darko Murat je jedini je preživio taj napad.
Bio je to samo uvod u ono što će uslijediti slijedećih dana; žestoki napad na Otočac kada je ispaljeno oko tisuća granata i većina je pala na sam Otočac. Napad je predvodila tzv. JNA a slijedili su ih pobunjeni teroristi, četnici i martićevci.
Ubrzo nakon toga branitelji Otočca organizirani u slabo naoružane postrojbe MUP-a i ZNG-a uspijevaju odbiti napade, a ubrzo nakon toga i osvojiti otočačku vojarnu što je značio veliki preokret u obrani Gacke doline. Već u rujnu oslobođen je Brlog što je značilo i debokladu Otočca i izvlačenje iz poluokruženja.
Od ovih događaja prošlo je više od 30 godina i ne želim ovakvim tekstovima poticati nikakve rasprave o ratu, krivnji, „našima“ i „njihovima“, a pogotovo ne želim poticati mržnju ili bilo što slično. No činjenica je da smo u Domovinskom ratu branili i obranili Hrvatsku, činjenica je da mnogi tada tu Hrvatsku nisu željeli, i činjenica je da je hrvatska mladost prolila svoju krv za slobodu. Obaveza nas preživjelih je pisati o tome, i na taj način odati im zasluženu čast i slavu. A vi mlađe generacije, barem ponekad zastanite tamo, osvrnite se oko sebe, oslušnite… i imajte na umu da se zbog tih ljudi danas slobodno vozite Lijepom Našom. Ma makar im potrubite kada se provezete pored nekog od tih spomenika, tim dečkima će i to biti dovoljno…
Policajci nastradali u zasjedi kod Žute Lokve:
Vinko Krznarić *1958. – † 24. kolovoza 1991.
Drago Toljan *1963. – † 24. kolovoza 1991.
Milan Vranić *1968. – † 24. kolovoza 1991.
Zdravko Vuković *1958. – † 24. kolovoza 1991.
Darko Murat 1962. (preživio)
Tekst i foto: Dražen Kasprek, Glas Gacke