Putevima grofa Lavala Nugenta

Priča o grofu Lavalu Nugentu, irskom grofu koji je ostavio dubok trag u hrvatskom političkom ali i kulturnom životu manje je poznata široj hrvatskoj javnosti. Kao i u svim svojim reportažama i u ovoj ću pokušati u ne predugom tekstu spomenuti što više zanimljivosti i možda i vas motivirati da dio vaših izleta i vožnji posvetite mjestima povezanima s ovom osebujnom povijesnom osobom.

Laval Nugent bio je irski grof, rođen u irskoj plemićkoj obitelji 1877.g. Vojnu karijeru započeo je u habsburškoj vojsci zahvaljujući stricu Jakovu Robertu Nugentu, podmaršalu u vojsci Habsburške Monarhije. O njegovim sposobnostima govori i podatak da je u vojsku ušao 1793 a već 1800. dobio je čin bojnika.

Za vrijeme ratova s Napoleonom uz Metternicha bio je jedan od glavnih pregovarača za obitelj Habsburg te je odbio potpisati nepovoljni mirovni sporazum. Također je poznat i po tome što je uz malu skupinu dragovoljaca 1813.g. oslobodio Rijeku, Istru i druge dijelove Ilirskih provincija i sve to bez bez službene carske potpore.

1824. postao je član Hrvatskog sabora, pridružio se i Ilirskom pokretu a za Ljudevita Gaja bio je pravi zaštitnik. Kažu i da je svojim političkim vezama pomogao postavljanje Josipa Jelačića za hrvatskog bana. Uz bana Jelačića i Nugent je odlikovan Komanderskim križem Vojničkog reda Marije Terezije za spašavanje Monarhije.

Osim diplomatskih i vojnih vještina bio je poznat i po svojoj sakupljačkoj strasti pa je tako njegovo nasljeđe postalo temelj za neke hrvatske muzeje. Na neki način smatrao se nasljednikom Frankopana. Dijelom je razlog bila i rodbinska povezanost njegove supruge sa Frankopanima a dijelom i opčinjenost tom plemićkom obitelji koja je svoj pad doživjela nakon zrinsko – frankopanske urote i smaknuća Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Beču 1671.g.

Laval Nugent je na različite načine došao u posjed nekih bivših frankopanskih dvoraca i posjeda kao što su Trsat u Rijeci, dvorac Bosiljevo, Stari grad Dubec u Karlovcu i dvorac Stara Sušica.

TRSATSKA GRADINA

Kako bih osjetio barem dio tog Nugentovog avanturizma i zanosa, ali i duh slavnih Zrinskih i Frankopana, odlučih se provozati baš do ovih spomenutih dvoraca.

Za početak rute odabrah Trsatsku gradinu u Rijeci. Nugent je za Rijeku bio vezan cijeli život, a trsatsku gradinu kupio je 1824. u vrlo lošem stanju. Krenuo je sa obnovom Trsata te izgradio obiteljski mauzolej MIR JUNAKA, koji je planirao povezati sa prvim hrvatskim muzejom Musem Nugnet. Lavalova zbirka bila je impresivna; oko 1500 starogrčkih vaza (iskopanih u okolici Napulja na Lavalovu inicijativu), 20-tak antičkih skulptura, 30-tak antičkih poprsja, numizmatička zbirka, barokni i renesansni namještaj, zbirka dokumenata, zbirku frankopanskih predmeta (namještaj, dokumenti, oružje, niz portreta članova obitelji) te više od 200 slika preuzetih iz zbirki obitelji d’Este (Ferrara, Modena) i Foscari (Venecija)…

Rijeka je imala priliku postati europsko kulturno središte sa velikom zbirkom umjetnina ali na žalost to nije postala. 1960-tih kreće potpuno uništenje svega navedenog u obliku komunističke devastacije. Sve ono što nije uništeno u vrijeme fašističke vladavine Rijekom uništeno je za vrijeme komunističke vladavine. Mauzolej MIR JUNAKA, vjerovali ili ne, pretvoren je u wc-e ugostiteljskog objekta! Sarkofazi su prepiljeni a kosti stavljene u vrećice i navodno sahranjeni na trsatskom groblju. Neki navodi kažu da se posrmtni ostaci nalaze u Londonu. Međutim, prilikom novog uređenja Trsata prije desetak godina otkrivena je i jama podno zidina, za koju se utvrdilo da je korištena i 1945. kada su u nju bacane ubijene osobe od strane partizana. Jama je nakon toga nekoliko puta očišćena i ponovo zatvorena, a sada su u njoj ponovo pronađeni posmrtni ostaci što sugerira da se radi o kasnijem periodu poslije 1945.g., pa se pretpostavlja da se možda radi o ostacima obitelji Nugent nakon komunističke „kulturne revolucije“ 1960-tih.

Većina umjetnina preseljena je s Trsata u Zagreb a trag o Lavalu Nugentu gotovo je u cijelosti izbrisan.

DVORAC BOSILJEVO

U 15. stoljeću spominje se dvorac Bosiljevo kao posjed obitelji Frankopan i smatra se jednim od najljepših dvoraca u Hrvatskoj. Iako relativno male površine, smješten je na prekrasnoj lokaciji a u njemu su se rađale i umirale povijesne ličnosti. Tako je u dvorcu rođena Ana Katarina Frankopan, kasnije Zrinski, udana za Petra Zrinskog koji je zajedno s njenim bratom Franom Krstom Frankopanom, pogubljen je u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine. Uoči smaknuća, Petar je napisao oproštajno pismo supruzi Ani: „Moje drago srce…“. Pismo je pronađeno u tamnici i nikada nije stiglo do Katarine. Prevedeno je na nekoliko europskih jezika i nakon smaknuća Zrinskog i Frankopana dijelilo se po europskim dvorima. Posmrtni ostaci Zrinskog i Frankopana danas se nalaze u zagrebačkoj Katedrali, uz ispisane riječi: „Navik on živi ki zgine pošteno“.

Po pismu Petra Zrinskog svojoj supruzi Katarini nedavno je i hrvatski pjevač Marko Perković Thompson napisao i uglazbio pjesmu „Nepročitano pismo“:

Pišem ti pismo voljena Kato
Nemoj dok čitaš plakati zato
Ne brini
Nije me strah

U zoru me vode, tako su rekli
U desetom satu glavu bi sjekli
I sa mnom ide ti brat

Javljaju vani večernja zvona da prolazi dan
Čeka nas krvnik i posljednja zora
Ni milost ni spas već naoštren mač
Čeka nas

Putujem Kato bez tebe
Bez konja, sablje srebrne
Lako ću ja
A kako ćeš ti

Putujem Kato bez tebe
Gazit ću staze nebeske
Pismo je to
Nepročitano

Pišem ti ova žalosna slova
Neka te ne slomi nevolja ova
Ni suzu
Nemoj im dat

Da zatru nam ime urota kreće
Ni tebi ni djeci se smilovat neće
Nosi naš križ
Ko barjak pred rat

Javljaju vani večernja zvona da prolazi dan
Čeka nas krvnik i posljednja zora
Ni milost ni spas već naoštren mač
Čeka nas

Putujem Kato bez tebe
Bez konja, sablje srebrne
Lako ću ja
A kako ćeš ti

Putujem Kato bez tebe
Gazit ću staze nebeske
Pismo je to
Nepročitano

Zelena polja pozdravi sva od mene jedina
Pozdravi dike, moje vojnike
Svakoga koji me zna
Reci im Kato nismo još došli
Došli do svoga sna
Bit će još dana, bit će megdana
Zvat će domovina

Dvorac Bosiljevo pratio je sudbinu svojih vlasnika Frankopana pa je i propao s njima, ali ga je ponovo oživio upravo grof Nugent. Na žalost ta renesansa nije dugo trajala. Svoj kraj dočekao je i grof Laval Nugnet 22. kolovoza 1862. upravo u dvorcu Bosiljevo a nakon smrti njegovi ostaci prebačeni su na Trsat i pokopani pokraj njegove supruge u obiteljskom mauzoleju MIR JUNAKA na Trsatu.

Lavalov sin Arthur zbog rastrošnosti prodaje sva imanja osim Trsata i Bosiljeva, gdje i umire 1897. godine bez djece. Stariji Lavalov sin Albert zauvijek napušta Hrvatsku i umire 1896. godine u Londonu, a njegova izvanbračna kći Ana Nugent prodala je Bosiljevo i živjela na Trsatu još 1930-ih, i bila posljednja vlasnica Trsata.

DVORAC STARA SUŠICA

Pravi dragulj Gorskog Kotara je upravo dvorac Stara Sušica smješten 5 km od Ravne Gore u stoljetnoj netaknutoj šumi na 800 m nadmorske visine.

Dvorac su izgradili Frankopani u svrhu obrane od upada Turaka koji su u to vrijeme bili vrlo česti. Taj kraj najviše je stradao poslije Krbavske bitke kada je potpuno spaljen i opljačkan a stanovnici pobjegli preko Kupe u Sloveniju. Progon stanovništva za posljedicu ima i potpunu promjenu sastava stanovništva jer za Turcima stižu drugi narodi s istoka koji su za njih ratovali i kao nagradu dobivali posjede.

Početkom 17. stoljeća knezovi Zrinski potiču povratak starosjedioca na to područje a tada počinje i ponovni gospodarski i demografski oporavak toga kraja.

STARI GRAD DUBOVAC

Ne zna se točno nastanak Dubovca ali zna se da je njegova gradnja dovršena u 13. stoljećom. Lociran je iznad rijeke kupe i služio je za obranu seljaka od onih koji su napadali, a taj kraj je uvijek netko napadao! Branilo se s njega trgovce solju i žitom i lađare na Kupi.

Iako hladnih zidina ovaj dvorac krije mnoge legende i tople ljubavne priče hrvatskih plemića Zrinskih, ratne priče Frankopana i mnogih putnika namjernika koji su kroz njega prošli

Grof Laval Nugnet kupio je od vojne uprave stari grad Dubovac i krenuo u njegovu restauraciju. Iako se malo zaigrao i promjenio ga tako kako Dubovac nikad ranije nije izgledao, ipak je svojom obnovom spasio ga od propadanja.

OSVRT ZA KRAJ

Laval Nugent, iako Irac, bio je jedan bitan dio nastanka hrvatske nacije u suvremenom smislu i kao Irac bio je najvatreniji Ilirac u Hrvatskoj. Taj fedmaršal plave krvi irsko-francuskog podrijetla je od svih dvoraca Italije, Francuske, Habsbruške monarhije, Irske, Engleske i Španjolske odabrao baš Trsat za svoje vječno počivalište.

Ako vas ova moja reportaža potakne da sa svojim motociklom obiđete ove lokacije, znači da sam opet uspio prenjeti vam djelić nepoznate povijesti. Prisjetite se ovog Irca koji je toliko volio Hrvatsku, i uživajte u vožnji i prekrasnim krajolicima koji vas na tome putu očekuju.

P.S. I naravno, ne zaboravite na svojim vožnjama koristiti interaktivnu kartu Bikers Friendly Croatia kako biste pronašli restorane, smještaj i razne druge usluge za bajkere na kojima možete ostvariti popuste i druge pogodnosti. Kartu jednostavno otvorite OVDJE pa ju spremite na zaslon vašeg mobitela.

Dražen Kasprek