Prijedlog za izlet: Dvorac Trakošćan

Strašne prikaze i sablasti i čitavi odredi kostura koji oko Svih Svetih stupaju okolicom, grozni krici i urlici, jecaji, zmajevi koji žive u obližnjoj šumi… Sve su to legende o dvorcu Trakošćan koje zagolicaju maštu svakome avanturistu. No, ajmo redom. Dvorac Trakošćan je nastao na mjestu gdje je u davno vrijeme bila utvrda kojom su upravljali Tračani, antički narod koji je još prije 5 tisuća godina živio na području Balkana, između Dunava i Crnog mora. Prema legendi Tračanski šamani su u svojoj inicijaciji morali zajahati zmaja pa je navodno i neki zmaj živio u šumi oko sadašnjeg dvorca.

Malo je u Hrvatskoj dvoraca s toliko priča i legendi pa se uputih prema njemu da vidim neću li naići na neku od spomenutih spodoba, ili možda vidjeti tračanskog zmaja.

Do Trakošćana sam došao iz Krapine nakon 20-tak minuta vožnje. Prvo se uputih prema jezeru, odnosno isušenom jezeru koje već neko vrijeme stoji zaraslo u travu i šaš i čeka da ga se očisti i ponovo napuni vodom. Iako je nedostatak vode kvario dojam svejedno napravih par fotografija s poznatog photo pointa a onda se uputih u dvorac.

Dvorac Trakošćan nastao je krajem 13. stoljeća kao dio obrambenog sustava sjeverozapadne Hrvatske i to kao osmatračka utvrda za nadzor puta prema bednjanskoj dolini.

Ime Trakošćan prvi puta se spominje u pisanim dokumentima iz 1334. godine a u prvim godinama postojanja nije poznat vlasnik. Tek krajem 14. stoljeća kao vlasnici spominju se grofovi Celjski koji su u to vrijeme gospodarili čitavom Zagorskom grofovijom.

Nakon izumiranja nekoliko obitelji koje su se izmjenjivale u vlasništvu dvorac tek 1584. godine dolazi u posjed obitelji Drašković i to kao poklon kralja Maximilijana za učinjene usluge.

Dok u 18. stoljeću gradnja dvoraca u Zagorju doživljava pravi procvat, dvorac Trakošćan biva zapušten i propada. Obitelj Drašković ga obnavlja tek sredinom 19. stoljeća u duhu novog vremena, romantičnog povratka prirodi i obiteljskim tradicijama. Obitelj Drašković povremeno koristi dvorac sve do 1944. godine kada iseljavaju u Austriju a nakon 1945. dvorac je nacionlaiziran od strane jugoslavenske vlasti. 1954. osnovan je muzej sa stalnim postavom a dvorac je danas u vlasništvu Republike Hrvatske.

Fotografiranje u dvorcu mi je dozvoljeno od strane djelatnika iako na ulazu stoje upozorenja o zabranu fotografiranja, uz napomenu da ne koristim blic. To je i razlog malo lošije kvalitete fotografija unutrašnjosti dvorca.

Topla preporuka ili za cijelodnevni izlet sa šetnjom okolicom i pauzom za ručak ili kao dio većeg obilaska zagorskih dvoraca.

Tekst i fotografije: Dražen Kasprek