Na Rab sam došao živjeti sada već poprilično daleke 1999. godine. Prvi susreti s mjestom u koje dođete živjeti odnose se na institucije s kojima se svakodnevno susrećete kao što su sud, katastar, vodovod, općina / grad… Naravno tu su i razne uslužne djelatnosti poput trgovina, kafića, raznih servisa. Na ulazu u Rab nalazio se tada vulkanizer kod kojega sam dolazio sa starim kramama koje sam vozio u to vrijeme. Vlasnik je bio Kristan, svima poznatiji kao Balty.
Kroz neobavezne razgovore s Baltyem saznao sam da ima 9-godišnju kćer koja ni manje ni više vozi motocross! Par puta sam znao vidjeti tu djevojčicu kako se motala tamo oko oca po njegovoj radnji, a kasnije i na Frugi kada su dolazili s kombijem i motorima trenirati.
Takvi entuzijasti poput Baltya uvijek su pomalo neshvaćeni od šire javnosti, pa čak i u većim gradovima, a možete misliti kako je to tek na jednom malom otoku kao što je Rab. Kada kažem “neshvaćeni” onda mislim na to da definitivno odudaraju od nekakvih klišeja, društvenih normi koje kažu da moraš biti ribar, kuhar, konobar, moraš kopati, orati, frezati… inače si “Niš’ koristi”!
A Balty i njegova kćer Nena definitivno su odudarali od tih otočkih normi. Balty je imao svoju obitelj, suprugu, djecu, živio je od svog poštenog rada a svoju ljubav prema motorima prenio je na kćer Nenu i bio joj je najveća podrška u onome što je nju zanimalo. A što će “selo” reći, nije ga bilo briga.
Iz nekog razloga Baltyev i Nenin trud, rad i rezultati ostali su nezasluženo u drugom planu u odnosu na rezultate nekih drugih rapskih sportova i sportaša. Možda je razlog tome što su se njihove sportske borbe odvijale daleko od Raba, a možda i zato jer se jedna djevojčica u muškom svijetu borila za svoje mjesto pod suncem. No, kako i kada je uopće sve počelo?
KARIJERA
Snježana Nena Debelić (sada Ničić) rođena je 1990. godine a već 1996. počela je voziti svoj prvi motocikl. Kaže da je sve kriv jedan mali motor koji su dovezli njenom ocu na popravak i nakon što je bio popravljen Nena ga je probala voziti. Bila je to fatalna ljubav koja traje i danas.
Već godinu dana kasnije kada su se njeni vršnjaci hvalili s prvim naučenim slovima i kada su se spremali za veliki događaj – polazak u školu, Nena je krenula na svoje motocross natjecanje. Otac Kristan postao je trener i trenirali na Rabu kada god bi imali priliku a natjecali se u muškoj konkurenciji u hrvatskom prvenstvu. Nena kaže da je u to vrijeme bilo i puno suza, ali ne njenih nego od dečki koje je pobjeđivala. Uvijek je bila među prva tri rezultata.
Godine su prolazile a Nena je prelazila u sve veće klase. Otac je stalno bio uz nju i trenirao ju a majka iako ju je podržavala bila je i zabrinuta. Prelaskom u veću klasu majka je prestala dolaziti na njena natjecanja jer ju bilo strah sve to gledati. Kada je počela voziti klasu 125 stigla je ponuda da vozi za austrijski team, što je i prihvatila.
2010.g. stigla je još jedna ponuda, ali ovoga puta za sasvim drugačije natjecanje. Pozvali su je da se prijavi za Miss sporta Hrvatske što je ona i prihvatila i stigla do samog finala toga natjecanja. Tada je dobila ponudu i da se okuša na modnoj pisti, ali njoj je ipak bio draži miris benzina i prašnjave motocross staze.
No ipak je prihvatila ponude da radi i kao precision rider za reklame za strane agencije. Pa je tako za strane agencije snimala reklame za Hondu, za telekom 3sweeden, u Trstu za Yamahu, Fiat 500 abart itd.
U međuvremenu Nena je vozila austrijsko žensko prvenstvo gdje je uvijek bila među prve tri natjecateljice a potom stiže ponuda i da vozi svjetsko prvenstvo za njemački team.
2012. godine na svjetskom prvenstvu u Italiji Nena je doživjela težak pad kojom prilikom joj je pukla podkoljenična kost, stradali su ligamenti i hrskavica. Iz Italije je hitno prevezena u kliniku u Lovranu, gdje je odmah operirana. Ugrađene su joj dvije pločice i devet vijaka. Određene su terapije i štake koje su je pratile osam mjeseci…
Dok sjedimo na kavi nakon snimanja i fotografiranja za ovu reportaža Nena priča:
“Tada smo se dečko Mirko Ničić (sadašnji muž) i ja preselili u Njemačku gdje smo trenirali i pripremali se za natjecanja. Na žalost moju karijeru prekinule su ozljede. Imala sam u svojoj karijeri pet operacija noge sa raznim ozljedama a što i sada dosta osjetim. U jednom težem padu zadobila sam zakrivljenje kralježnice tj. skoliozu. Zbog toga imam česte terapije, gym treninzi prilagođeni tome… ali da se ponovno rodim sve bi isto napravila jer je to jednostavno ljubav!“
I potpuno joj vjerujem jer dok priča o svemu tome odaje ju onaj žar u pogledu svojstven samo kada je u pitanju velika ljubav. A Nena i motocross itekako se vole.
“Nakon toga sam morala prekinuti sa profesionalnim bavljenjem motocrossa zbog bolova, jer u profesionalnom sportu moraš dati od sebe sve ili ništa. Tu su sponzori a oni zahtijevaju samo dobre rezultate. Nije motocross samo vožnja, tu su fizičke pripreme tri puta na dan” – nastavlja Nena priču o svojoj karijeri i životu.
“Kad sam išla u školu uvijek sam se budila puno ranije od svojih vršnjaka da bi odradila trčanje ili vožnju bicikla ili bilo koje vježbe za fizičke pripreme, zatim tuširanje, doručak, škola, zadaća, učenje, pa opet trening. Za razliku od svojih vršnjaka rijetko kad sam imala slobodno vrijeme za druženje. Tu se treniralo bez obzira na vremenske prilike ili neprilike.
Nakon motocross karijere počela sam voziti utrke ubrzanja sa custom motorima na europskom nivou Sultans of sprint (Monza, Monthlery…) sa poznatim vozačima kao što je Randy Mamola.
Kako muž Mirko i ja imamo firmu Rivertown Custom Cycles i gradimo custom motore, svi motori s kojima sam vozila su naših ruku djelo” – ponosno ističe Nena
“Danas sam mama dva sina i žena jednog predivnog muža. Imam obitelj koja me jako podržava u svemu, naravno uz moje roditelje i dvije sestre koji su mi od samom početka bili velika podrška. Svaka mama će me razumjeti kad kažem da je puno obaveze oko djece, ali još uvijek (i pored firme koju imamo) imam vremena za svoje obaveze, otići na trening, provozit se sa motorom, snimiti reklamu, otići na utrke… U životu je bitno staviti prioritete na prvo mjesto i onda uspiješ sve.”
Za kraj ovog našeg druženja Nena kaže da bez oca Kristina ne bi bila to što je danas, nebi uspjela u sportu i u svom sveukupnom životu. Kao trener ju je vodio prema vrhunskim rezultatima a kao tata prema pravom životnom putu i od srca mu se zahvaljuje na svemu tome.
Nenu možete vidjeti na Rabu kako jurca na relaciji vrtić, kuća, trgovina, posao… i nikada nećete zaključiti na toj mladoj ženi da je ona sve ovo što ste pročitali. Ali mi znamo tko je Nena i zbog toga ova reportaža i jer sav njen trud i rezultati koje je postigla u svojoj motocross karijeri obvezuju nas da o tome pišemo, govorimo, podsjećamo i da se kao njeni sugrađani s time ponosimo.
Zbog svega toga smo Nenu zamolili da na MTC FELIX ARBA moto eventu za bajkerice koji se održava od 26. do 28. svibnja 2023.g. na Rabu, kao domaća cura i kao osoba s ovoliko rezultata u moto sportu, predvodi defile bajkerica po njenom rodnom Rabu. Nena je to rado prihvatila i kako sama kaže jedva čeka da povede 100-tinjak bajkerica u obilazak Raba.
I recite nam na kraju, tko se može pohvaliti da u 33 godine života ima 27 godina vozačkog iskustva?
Tekst i foto: Dražen Kasprek