Suza za zagorske brege

Moto Trip Croatia, kao što većina vas već zna, svojim reportažama i prijedlozima za izlete promovira hrvatske kulturne i povijesne znamenitosti i prirodne ljepote Republike Hrvatske bez ikakvog političkog ili svjetonazorskog opredjeljivanja. Ovaj puta na red je došlo hrvatsko zagorje, tj. mjesta Kumrovec, Stubica i Veliko Trgovišće. Međutim, napisati reportažu ili bilo kakav tekst u kojemu se spominje Kumrovec i pri tome izbjeći bilo kakvu političku konotaciju pravi je izazov. Kada se spomene Kumrovec prva asocijacija je Josip Broz Tito, najpoznatija povijesna osoba rođena u tom malome zagorskom selu. Međutim, rodna kuća Josipa Broza samo je jedan mali dio jedne dobre i kvalitetne povijesno kulturne priče.

Dolazak u Kumrovec za mene ima i neko drugo značenje. Naime na ulazu u Kumrovec nalazi se nekadašnja Politička škola Saveza komunista Jugoslavije. Za one mlađe koji ne znaju kratko ću objasniti jer eto ipak je i to dio naše povijesti, kakav god bio. Dakle, sredinom 70-tih godina 20. stoljeća vladajuća Komunistička Partija Jugoslavije osnovala je Političku školu u svrhu kvalitetnijeg osposobljavanja politčki podobnih kadrova za vodeće pozicije u svim sferama društva. Ukratko, osnove marksizma bile su glavni predmet u toj školi, ili političko „pranje mozga“.

Bilo je to impresivno i moderno zdanje, sa modernim hotelskim sobama, recepcijom, restoranom, učionicama, sportskom dvoranom, sportskim terenima itd. Vjerojatno se pitate kakve to sada ima veze s ovom reportažom, pa da objasnim na brzinu. Početkom 1992.g. kratko sam boravio u Kumrovcu u toj zgradi kada komunizma više nije bilo i kada je u Hrvatskoj bjesnio rat. U nekadašnjoj političkoj školi, bio je centar odnosno baza za specijalne postrojbe Glavnog Stožera Hrvatske vojske. Kao pripadnik Specijalne postrojbe Glavnog Stožera HV-a Bojne Frankopan tu sam boravio kratko u veljači 1992. pa sam otišao na commando obuku u Žuticu i opet nakon nje se vratio u Kumrovec a onda dalje opet na ratište… Imao sam tada 18 godina i 4-5 mjeseci. Dva mjeseca kasnije bio sam teško ranjen ali to je ipak priča za neku drugu reportažu.

Prilikom nedavnog dolaska u Kumrovec naišao sam na tu zgradu i morao sam ju obići i malo fotografirati. Emocije su bile jake, prolazile su mi slike kroz glavu… Ali zgrada kakvu ja pamtim više ne postoji. Sada je to ruševina urasla u travu i šikaru, potpuno devastirana i uništena…

MUZEJ „STARO SELO”

Nakon 2. svjetskog rata rodila se ideja o muzeju na otvorenom kako bi se cijelo jedno selo muzejski zaštitilo. Na početku su odmah napravljene konzervatorske pogreške i dio objekata je izgubio autentičnost i unatoč bogatom kulturološkom nasljeđu naglasak se stavljao isključivo na Titovu rodnu kuću a sve ostalo je bilo popratni folklor. Na svu sreću danas su te neke greške ispravljene, objektima su vraćeni autentični izgledi a cijeli muzej „Staro selo“ ima puno veći značaj nego što je to rodna kuća komunističkog vođe.

Obnovljena stara jezgra Kumrovca prostire se na 39.261 m2 površine i na tom prostoru nalazi se 22 objekta. Na tom prostoru rekonstruiran je i restauriran 21 stambeni objekt (hiže mazanke ili hiže zidanke), stara pučka škola, 10 gospodarskih zgrada i 9 pratećih objekata (2 svinjca, 2 spremišta za kukuruz, 5 bunara).

Objekti su obnovljeni na svojim izvornim temeljima pa možemo istaknuti Muzej “Staro selo” Kumrovec kao najveći in situ muzej u Hrvatskoj, koji svojim muzejskim ekspozicijama posjetiteljima prikazuje način življenja krajem 19. i početkom 20. st.

Muzej danas djeluje u sastavu Muzeja Hrvatskog zagorja. Osim očuvane tradicijske arhitekture te prikaza tradicijskih obrta sa kraja 19. i početka 20. st., djelovanje Muzeja možemo prepoznati kroz izložbenu djelatnost, interaktivne muzejsko-edukativne programe, manifestacije koje se ostvaruju u suradnji sa KUD-ovima iz Krapinsko-zagorske županije i drugim čuvarima nematerijalne baštine, publicističku djelatnost, suvenirsku ponudu…

Na ulazu u muzej „Staro selo“ nalazi se rodna kuća Josipa Broza ispred koje se nalazi i njegov kip. Rodna kuća prikazuje život s kraja 19. stoljeća a osim što je uređena u tradicionalnom duhu u njoj se mogu vidjeti i neke privatne stvari te pokloni koje je dobivao komunistički vođa Josip Broz.

MATIJA GUBEC I RUDOLF PEREŠIN

Poslije Kumrovca uputih se prema Gornjoj Stubici i dvorcu Oršić da bih vidio muzej Seljačkoj buni i Matiji Gupcu, velikanu hrvatskog Zagorja kojega povijest pamti kao jednog od prvih boraca za ljudska prava. Poveo je Gubec seljake u bunu protiv strahovlade i izrabljivanja feudalca Franje Tahya. Poznato nam je svima još iz školskih dana da je buna ugušena u krvi a njen vođa Matija Gubec, prema legendi, „okrunjen“ užarenom krunom na Markovom trgu u Zagrebu.

Ako tražite još jedan prijedlog za izlet u ovome kraju onda vam toplo preporučam dvorac Oršić u Gornjoj Stubici. Sam dvorac izgrađen je u 18. stoljeću od plemićke obitelji Oršić na mjestu gdje se nekada nalazila srednjovjekovna utvrda. Međutim novi dvorac nije imao obrambenu svrhu već je bio namijenjen isključivo za stanovanje.

Povodom 400. obljetnice seljačke bune dvorac je preuređen u muzej seljačkim bunama a oko njega uređen je perivoj i park te veliki spomenik seljačkoj buni i Matiji Gubcu djelo kipara Antuna Augustinčića.

Baš taj vikend koji sam proveo u Zagorju poklopilo se nekoliko stvari koje su itekako utjecale na ove moje objave. Izabrao sam Krapinu i festival zagorske popevke kao centralno mjesto, odnosno bazu iz koje ću obilaziti okolne dvorce i ostale znamenitosti. Kada sam već stigao u Krapinu saznao da se upravo taj vikend održava auto rally od Kumrovca do Desinića, mjesta gdje se nalazi dvor Veliki Tabor i da su ceste zatvorene. Kada sam došao u Gornju Stubicu obići dvorac Orišić i muzej seljačkih buna i spomenik Matiji Gubcu, ugledao sam ispred spomenika razglas i pozornicu koja se pripremala za neku feštu a što mi je itekako kvarilo kadrove za fotografiranje. Ulaskom u dvorište dvorca saznao sam da je tamo u tijeku pripreme za neku svadbu, ali ipak sam uspio obići dvorac.

Na popisu je još bila i Gupčeva lipa, još jedno mjesto koje obavezno treba vidjeti kada se dođe u dvorac Orišić. Međutim kada sam došao do Gubčeve lipe, tamo me je dočkala još jedna svadba i nikako nisam mogao fotoaparatom dočarati vam sliku Matije Gupca koji ispod lipe okuplja svoje ustanike i srčanim govorima motivira ih na pobunu. Umjesto Gupčevih pokliča danas je ispod lipe odjekivalo „Za Ljiljanu“ vječnog boema Tome Zdravkovića, a to mi se pak nikako nije uklapalo u priču…

Na kraju sam odlučio posjetiti spomen park još jednog zagorskog velikana i borca za slobodu Rudolfa Peršina, pilota ex. JNA koji je s MIG 21 još u listopadu 1991.g. prebjegao u Austriju u Klagenfurt i tamošnjoj policiji izjavio: “Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati u svoj narod“.

Nakon povratka u Hrvatsku odmah se stavlja na raspolaganje Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu kao pilot. U VRO Bljesak 2.svibnja njegov zrakoplov je pogođen i srušio se preko Save u bos. Posavinu na područje koje su kontrolirali bosanski Srbi. O njegovoj sudbini nije se znalo ništa pune dvije godine kada je tek 1997. njegovo tijelo predano Hrvatskoj.

2004. u njegovom rodnom Jakšincu u Gornjoj Stubici uređen je spomen spark gdje je postavljen i zrakoplov MIG 21.

Dolaskom do spomen parka dočekale su me zatvorene ulice oko parka te postavljene pozornice i stolice, a tek onda sam saznao da se i ovdje sprema obilježavanje obljetnice i da je sutradan aero miting.

VELIKO TRGOVIŠĆE I FRANJO TUĐMAN

Nakon Stubice uputio sam se prema Velikom Trgovišću kako bih tamo posjetio rodnu kuću prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Ta kuća iako obnovljena i opremljena skromnije, također sadrži neke detalje i uspomene na djetinjstvo Franje Tuđmana a potom i na njegovo odrastanje, sudjelovanje u NOB-u, te kasniju političku borbu u stvaranju neovisne Republike Hrvatske.

Na pročelju kuće nalazi se natpis koji otkriva da je to kuća i Stjepana Tuđmana, Franjina oca, te njegove funkcije unutar HSS-a između dva svjetska rata.

I TITO, I TUĐMAN, I PEREŠIN I MATIJA GUBEC….

I tako malo hrvatsko Zagorje mjesto velike ljepote, bajkovitih dvoraca, romantičnih priča, bitaka, velike Seljačke bune, mjesto koje je dalo velike povijesne osobe, ostavljam iza sebe lišen bilo kakve političke pozadine, jer Zagorje ne zaslužuje da ga se na takav način obilježava. Ali istovremeno Zagorje je sve to; I Tito, i Tuđman, i Matija Gubec, i grofovi, i vojvode, i Rudolf Perešin, i banovi, i kmetovi i feudalci, i dvorci, i bregi, i hiže… Sve je to naše prekrasno Hrvatsko Zagorje.

I ovu reportažu po Zagorju završio bih jednom pjesmom koju je napisala dvanaestogodišnja djevojčica Ana Bešenić (1952. – 2012.) sada već davne 1964.godine:

Suza za Zagorske brege

V jutro dišeče gda bregi su spali
A mesec još zajti ni štel.
Potiho sem otprl rasklimanu lesu
I pinklec na pleča sem del.

Stara je mati išla za menom,
Nemo vu zemlu gledeč.

Ni mogla znati kaj zbirem vu duši
I zakaj od včera nis rekel ni reč.
Preveč smo toga povedat si šteli
A se smo pozabili več.

Gda smo vre prešli kraj najzadnje hiže
Vu suzah najemput sem bil.
Kaj ne bi vidla to stara mi mati
Z rukami lice sem skril.

Sud oko mene su dišale rože
I bil je rascveteni maj.

A ja nis ni jemput pogledal za sobom,
Od tuge nis mogel pozdraviti kraj,
Samo sem bregima dragim obečal
Da vrnul se bum nazaj.
Samo sem bregima dragim obečal
Da vrnul se bum nazaj.

__________________________
Tekst i foto: Dražen Kasprek