MOTO TRIP: ZAGRLI ZMAJA – Put oko Hrvatske u 7 dana

Zadnje dvije do tri godine planirao sam odvoziti rutu oko Hrvatske, prateći njezine vanjske granice koliko god je to moguće. Nakon ovogodišnjeg MTC Felix Arba, koji me stvarno iscrpio, trebao sam neku dugu vožnju na kojoj ću samo voziti, bez poruka i poziva.

Mirko mi je predložio da odemo nekamo na nekoliko dana motorima pa se to lijepo poklopilo s mojim planovima. Prvotni plan bio je otići u Crnu Goru, sve do rijeke Bojane i granice s Albanijom. Međutim, zaključili smo da sada nije najbolje vrijeme za hrvatsku i crnogorsku obalu zbog velikih prometnih gužvi pa sam pomislio da je napokon došao red na realizaciju ideje o vožnji oko Hrvatske. Sjeo sam i napravio okvirni plan kako bih znao koliko mi je uopće dana potrebno, koliko goriva, gdje ćemo spavati itd.

Međutim, čim sam na Facebook stranici Moto Trip Croatia objavio da krećemo na “Zagrli Zmaja”, uslijedila je prava lavina pozitivnih komentara. Tada sam shvatio da to možda nije samo naziv jednog putovanja, nego ideja koja bi mogla prerasti u nešto puno veće.

Odmah na početku da razjasnim o kakvom se zmaju radi. Ja Hrvatsku ne vidim kao kiflu ili perec, već ju vidim kao zmaja. Upravo zato palo mi je na pamet da bi ovu rutu trebalo promovirati ne samo u Hrvatskoj nego i izvan njezinih granica. Na gotovo 3000 kilometara krajolici se brzo izmjenjuju. Morsko plavetnilo vrlo brzo zamjenjuje zelenilo ličkih i goranskih šuma, jezera i rijeka, a nepregledne ravnice i pitome rijeke smjenjuju ličke gore i planine.

Kada se nađete sami na cesti između dva polja suncokreta, ili u srcu slavonske ravnice, ili kada vas iza nekog prijevoja dočeka mirno jezero, ili se pred vama iznenada pojave vrhovi planina, ili možda ugledate krdo divljih konja, a zelene planinske padine kao da vas hipnotiziraju i žele privući da legnete na njih, na trenutak se zagrcnete od navale osjećaja. Ali onda samo stisnete gas i nastavite dalje jer vas već iza sljedećeg zavoja čeka neka nova ljepota.

PRVI DAN

Ovu rutu sam vozio s prijateljem i članom naše udruge, Mirkom Štimcem iz Slavonskog Broda. Mirko i njegova Honda Africa stigli su na Rab u utorak, 7. srpnja, a putovanje smo započeli sljedeće jutro u 5:45, ukrcavanjem na trajekt za Krk.

Dolaskom u Valbisku na Krku krećemo prema Rijeci, a onda dalje prema Opatiji, Plominu i Premanturi. Već u Premanturi prva kava i doček Ines i njenog podmlatka, budućeg bikera, a onda pravac Pula i velebna Arena.

Iz Pule nastavljamo preko Vodnjana do Limskog zaljeva, gdje se zaustavljamo u konobi Manjada u mjestu Flengi, pokraj Vrsara. Razlog zaustavljanja u Manjadi bio je taj što su nedavno ušli na našu interaktivnu kartu Bikers Friendly Croatia, pa smo im ovom prilikom predali i službenu oznaku za lokal.

Nastavljamo dalje preko Vrsara do Umaga, gdje pijemo kavu sa Sofijom koja nam je donijela bocu domaćeg teranina. Iz Umaga nastavljamo do najzapadnije kopnene točke Hrvatske – svjetionika u Savudriji. Kratko zaustavljanje, fotografiranje i krećemo dalje prema Motovunu i Buzetu.

Buzet smo odabrali kao završetak prve etape putovanja. Zašto baš Buzet? Zato što smo do njega odvozili oko 360 kilometara, a prvotni plan bio je nastaviti preko planine Ćićarije prema Rupi i potom se spustiti do Rijeke. Međutim, već prvoga dana počeli smo mijenjati planirane pravce i destinacije. Zaključili smo da ovu moto rutu treba promovirati kao turističku, a kao takva trebala bi biti dostupna svima. Nije imalo smisla gubiti puno vremena na manjim lokalnim cestama jer bi u tom slučaju cijela vožnja trajala znatno dulje.

Tada smo odustali i od ideje da se strogo držimo same granice. Veći prioritet bilo nam je na toj ruti promovirati i neke od najljepših hrvatskih cesta, bez obzira na to koliko su prometne u ovo doba godine.

U Buzetu smo smo prespavali u hotelu Vela Vrata u staroj gradskoj jezgri. Nakon tuširanja spustili smo se na ulicu i odmah u lokalu Melody pored hotela uz odlično craft pivo i platu domaćih istarskih specijaliteta uživali u pogledu i smiraju dana.

DRUGI DAN

Nakon noćenja u Buzetu, sljedeće jutro krenuli smo preko Lupoglava i Vele Učke do Matulja i Kastva, pa preko Grobnika i Jelenja na Lujzijansku cestu kroz Gorski kotar. Meni osobno, to je jedna od najboljih cesta za motocikl u Hrvatskoj.

Usput smo stali na vidikovcu kod Lokava s pogledom na jezero, a zatim nastavili kroz debeli hlad goranskih šuma sve do Karlovca.

Taj drugi dan odustali smo i od planiranog skretanja prema Ozlju i Kašiću jer smo željeli voziti starom Karlovačkom cestom, bez obzira na moguće gužve. Srećom, promet je bio sasvim podnošljiv.

U Klinča Selu skrenuli smo prema Samoboru s ciljem da dođemo u Medsave, odakle skela vozi na drugu stranu Save, a zatim nastavimo prema Zaprešiću i Kupljenovu, do Marije i njenog Bikers Friendly caffe bara 4M.

Tamo smo napravili još jednu korekciju dnevne rute te izbacili Kumrovec i odmah produžili prema Krapini.

Na ovoj drugoj etapi od Buzeta do Krapine istaknuo bih još jednom tu posebnost cijele ove rute. Prijelazi s Učke na Kvarner, pa s Kvarnera u Gorski Kotar, pa onda onaj kraj oko Karlovca, skela kod Samobora i kasnije ulazak u Hrvatsko Zagorje, jednostavno su fenomenalni.

Također cesta preko Vele Učke je zavojita i na mjestima strma i možda za neiskusnije vozače malo izazovna pa evo čisto da se na to obrati pažnja. Nakon spuštanja s Učke do Matulja možda bi najbolje bilo proći riječkom obilaznicom i krenuti njome prema Zagrebu do izlaza Grobnik (Čavle) i onda od tamo preko Sobola nastaviti prema Gorskom Kotaru. Ova opcija kojom smo mi išli preko Matulja i Kastva je sporija, cesta prolazi kroz gusta naselja i puno je prometa pa se gubi i puno vremena.

Na ovoj etapi, ako netko želi tako isplanirati, vrijedi skrenuti u Fužine i odmoriti uz jezero Bajer ili posjetiti obližnju pećinu, ili malo dalje stati i kaubojsko selo Roswel. To su neke od opcija koje se mogu uvrstiti u rutu.

U Krapini smo se smjestili u pizzeriji Picikato koja ima i sobe za najam. Cijena dvokrevetne sobe je 60€. Motore su nam spremili u njihov zatvoreni haustor i u jutro nam spremili dobar doručak.

Za večeru u Krapini pobrinuo se naš član udruge Tomislav, koji nas je počastio u svome gradu.

TREĆI DAN

U petak ujutro, 10. srpnja, krenuli smo preko Trakošćana, Varaždina i Čakovca prema najsjevernijoj kopnenoj točki Hrvatske – Starom mlinu na Muri u selu Žabnik.

Kratko zadržavanje, fotografiranje mlina i pitome Mure i krećemo dalje prema Murskom Središću, Đelekovcu i Koprivnici, a zatim Podravskom magistralom prema Đurđevcu i Virovitici. U Đurđevcu stajemo pokraj Staroga grada poznatog po legendarnoj Picikijadi a u Virovitici pauza kod naših članova Magdalene i Marija koji su nam doslovno napunili baterije, ali i ispraznili SD karticu kako bismo mogli nastaviti snimati 😊

Iz Virovitice nastavljamo prema Donjem Miholjcu, gdje završavamo treći dan putovanja.

Međutim, Donji Miholjac moram posebno izdvojiti. Smještaj smo rezervirali u apartmanu Pepper, koji se već nalazi na našoj interaktivnoj karti Bikers Friendly Croatia. Očekivali smo bikerski popust na ionako vrlo povoljnu cijenu, pogotovo s obzirom na to da se radi o apartmanu s pet zvjezdica.

Međutim, odmah po dolasku vlasnici Mona i Luka, koji je također biker, dočekali su nas ispred apartmana, a naše motocikle odmah spremili u garažu. Inače, u dvorištu se nalaze i autoservis, vulkanizerska radionica te autopraonica.

Kada smo zatražili da odmah platimo smještaj, vlasnica nam je rekla kako su se ona i suprug dogovorili da nas počaste besplatnim noćenjem jer na taj način žele podržati naše putovanje.

Ali tu priča o njima ne završava…

Apartman nas je stvarno oduševio. Ogroman, moderno uređen i prepun detalja, s toliko ukusa da se osjećate kao kod kuće. U hladnjaku su nas čekali ohlađeni sokovi i voda, a na stolu boca vina.

Nakon što smo ih pitali postoji li u blizini neki restoran u kojem bismo mogli večerati, vlasnik nam donosi ključ automobila i kaže da se slobodno poslužimo te odemo u restoran Dika u Miholjačkom Poreču.

A kada smo sišli u dvorište, dočekalo nas je još jedno iznenađenje. Nije to bio bilo kakav automobil, nego uređeni Golf III Cabrio, sa spuštenim krovom.

Pa bili smo glavne face u selu! 😊

Eh, da…

ČETVRTI DAN

Teško je bilo napustiti Donji Miholjac nakon onakvog gostoprimstva, ali čekala nas je najduža etapa do tada – više od 400 kilometara kroz Baranju i Slavoniju.

Iz Donjeg Miholjca zaputili smo se prema Batini na Dunavu, preko Belišća i Kneževih Vinograda. Kratko smo se zadržali kod spomenika Bitki za Batinu, a zatim nastavili prema Osijeku.

U Osijeku smo skrenuli na njihovu poznatu Kopiku, na lijevoj obali Drave, kako bismo snimili i fotografirali osječku Tvrđu s druge strane rijeke. Nakon toga odmah nastavljamo kroz Osijek prema Vukovaru, ali preko Sarvaša, Dalja i Borova, sve do vukovarskog Vodotornja.

Tu rutu odabrali smo jer smo željeli voziti što bliže granici, odnosno uz sam Dunav.

U Vukovaru ponovno kratko zaustavljanje i fotografiranje ispod Vodotornja, a zatim nastavljamo prema Iloku, najistočnijoj kopnenoj točki Hrvatske.

Na putu prema Iloku stali smo u malom selu Mohovo kako bismo se fotografirali pokraj makete mamuta u takozvanoj Dolini mamuta.

Zbog radova u blizini Dunava u Iloku popeli smo se do Muzeja grada Iloka i bedema Iločke tvrđave. Ondje smo napravili nekoliko fotografija, ali i nekoliko kadrova preko Dunava prema Bačkoj Palanci, nakon čega smo nastavili dalje.

Vratili smo se do Opatovca, a zatim skrenuli prema Lovasu i Tovarniku.

U Tovarniku smo odlučili prekršiti naše pravilo o izbjegavanju ručka tijekom vožnje pa smo u lokalnoj pizzeriji podijelili jednu pizzu, tek toliko da prevarimo želudac.

Ako se pitate zašto tijekom dana gotovo ne jedemo, razlog je vrlo jednostavan. Nakon ručka uhvati vas fjaka i vožnja postane puno teža. Zato smo prakticirali da ujutro dobro doručkujemo, a tek navečer pojedemo pravi obrok. Tijekom dana pili smo puno vode, a oko 14 ili 15 sati stali bismo na nekoj benzinskoj postaji na sladoled da se malo podignemo šećerom.

U toj istoj pizzeriji sasvim slučajno sreli smo i jednog bikera iz Tovarnika, ujedno i dopredsjednika MK Vukovar – legendarnog Bambu. Ovom prilikom ga pozdravljamo!

Iz Tovarnika nastavljamo prema Lipovcu preko Nijemaca. U Lipovcu izlazimo na autocestu kako bismo odvozili svega dvanaest kilometara do izlaza Vrbanja, a zatim preko Vrbanje, Gunje, Bošnjaka do Županje.

Od Županje nastavljamo preko Štitara, a zatim uz Savu kroz Babinu Gredu, Svilaj i Gornju Bebrinu sve do Slavonskog Broda.

I bio je to kraj četvrte etape.

PETI DAN

Peti dan nastavljamo iz Slavonskog Broda prema Okučanima i Novskoj, a zatim skrećemo prema Jasenovcu. Fotografiranje kod spomenika u Jasenovcu, pa dalje prema Hrvatskoj Kostajnici. Opet fotografiranje Staroga grada Zrinskih a onda i kava u centru Hrvatske Kostajnice, nakon čega se penjemo prema Petrinji i Glini. Obavezno stajanje kod restorana Brioni (Alene sorry što se nismo javili) i kod spomenika Oluji, te izlazimo na Ličku magistralu i nastavljamo preko Slunja prema Plitvicama.

U mjestu Rakovica zaustavljamo se u restoranu Plitvički Dvori kako bismo i njima predali oznaku Bikers Friendly Croatia, budući da su i oni nova lokacija na našoj karti.

Ponovno kršimo pravilo o ručku i jedemo odličan i okrepljujući gulaš i nastavljamo dalje…

Vozimo Ličkom magistralom do Udbine, tamo skrećemo do Crkve hrvatskih mučenika, gdje obilazimo crkvu, uživamo u pogledu na Krbavsko polje. Kažu da ako ima vjetra i ako malo paživije osluškujete da se mogu čutu zvuci legendarne Krbavske bitke iz daleke 1493.g.

Ubrzo zatim nastavljamo prema Kninu. No, na cesti Gračac – Knin dočekalo nas je iznenađenje. Šest – sedam kilometara ceste bilo je potpuno uklonjeno jer se gradi nova prometnica. A baš sam nedavno skinuo Anakee Adventure gume i stavio cestovne…

Prošli smo i to te nastavili prema Kninu.

Stižemo oko 18 sati, umorni i doslovno “skuhani”, jer je toga dana ponovno ozbiljno zatoplilo.

Smještaj imamo u Tri Lovca. Jeftino, čisto, ima televizor i klimu, i to nam je sasvim dovoljno.

Hrana, nažalost, nije vrijedna spomena. Pogotovo odojak i janjetina s ražnja, odnosno one kosti koje smo dobili. Pizza je možda bila bolji izbor, ali eto… mislili smo malo omastiti brk.

ŠESTI DAN

Opet nas čeka duga etapa, možda i najnapornija na cijelom putovanju.

Iz Knina vozimo prema Drnišu, a zatim u Siveriću skrećemo prema Maovicama jer želimo prijeći preko Lemeškog sedla i spustiti se u Vrliku.

Do Vrlike možete doći i jednostavnije preko Kijeva, ali svima preporučujem cestu preko Lemeškog sedla, odnosno Maovica. To je nešto najljepše što ćete doživjeti na ovom putovanju.

Nastavljamo uz Peručko jezero do Sinja, a zatim dalje prema Imotskom.

Ne ulazimo u Imotski, nego u mjestu Grubine stajemo na kavu. Gospodina koji sjedi u hladu krošnje pitamo možemo li tamo ostaviti motore i on nam odgovara da možemo. Nakon povratka s kave spremamo se za dalje, a gospodin u hladu tek tada uoči Mirkovu registraciju na motociklu – SB. Ustaje i prilazi i pita jesmo li iz Slavonskog Broda, veli da je on iz Malo Pariza (naselje u Brodu), da je imao curu u Gornjim Andrijevcima (a sada ima preko 70 godina 😊) . Zove nas na piće kod njega u hlad krošnje a u to izlazi i njegova supruga koja ga kritizira što nas ne zove nešto pojesti. Zahvaljujemo se na svemu ali ipak moramo dalje.

Nakon toga krećemo preko Poljica i Zagvozda, prolazimo kroz tunel Sveti Ilija i kod Promajne izlazimo na Jadransku magistralu.

I tu počinju prvi ozbiljni prometni problemi. Srpanj je, turistička sezona je u punom jeku i gužve su krenule. Samo kroz Makarsku prolazili smo gotovo sat vremena, i to na motociklima.

Gužve su nas pratile gotovo cijelim putem. Puno kamera, neopreznih vozača kamiona, autobusa, kombija i osobnih automobila, ali i naših kolega motociklista koji u svoj toj gužvi voze prebrzo, neoprezno i doslovno napamet, stavljajući svoj život u ruke nekog drugog vozača.

Dolina Neretve uvijek je posebna i predivna pa smo baš guštali prolazeći kroz nju i osjećajući miris lubenica u zraku.

Ubrzo stižemo i do Pelješkog mosta, a prelazak preko njega uvijek je poseban osjećaj.

Preko Pelješca nastavljamo prema Dubrovniku. Gužve su sve veće i oko 19 sati stižemo u Cavtat.

Tamo se nalazimo sa Suzanom koja nam je sredila smještaj u samom centru Cavtata, doslovno na rivi. Vjerovali ili ne, imali smo cijelu kuću samo za sebe.

Suzana, hvala još jednom!

SEDMI DAN

Sedmoga dana plan je bio voziti od Cavtata do Prevlake, odnosno do Rta Oštro – najjužnije kopnene točke Hrvatske.

Nakon toga trebali smo se vratiti Jadranskom magistralom istim putem kao prethodnog dana, nastaviti prema Omišu i Splitu te završiti etapu u Šibeniku.

Osmi dan trebao je biti moj povratak na Rab, a Mirkov u Slavonski Brod.

Međutim, već na povratku s Prevlake zaključili smo da su gužve postale prevelike i da će vožnja do Šibenika, uz ovakve temperature, biti duga i vrlo iscrpljujuća.

Donijeli smo odluku da dođemo do Ploča i tamo izađemo na autocestu, odvozimo do Maslenice, a zatim se magistralom zajedno vratimo na Rab, odakle smo i krenuli.

Tako smo cijelu rutu zapravo završili već sedmoga dana, odvozivši toga dana oko 550 kilometara.

OSVRT

Ovu rutu nisam ja izmislio. Nju, ili vrlo sličnu rutu, već su odvozili mnogi motociklisti. Ja ju samo želim popularizirati i dati određene smjernice svima koji će se jednog dana odlučiti krenuti tim putem.

Ruta ZAGRLI ZMAJA može se prilagoditi na mnogo načina. Možete ju prilagoditi razini vozačkog iskustva, dobi sudionika ili vremenu koje imate na raspolaganju. Možete ju odvoziti za pet dana, ali isto tako i za petnaest. Možete birati manje lokalne ceste i voziti što bliže granici, ali ako putujete u grupi i želite da ovo bude turističko putovanje, onda je bolje držati se većine cesta koje sam ovdje spomenuo. Iz tog razloga ova ruta može imati 2500 km a može i više od 3000 km.

Ako ovu rutu vozite u grupi od desetak motocikala, a među vama su manje iskusni vozači ili vozačice (pritom prvenstveno mislim na niže osobe kojima je ponekad teže manevrirati na strmim uzbrdicama), preporučio bih da izbjegnete cestu od Klinča Sela prema skeli u Medsavama. Ondje ima nekoliko uskih i vrlo strmih uspona. Dok vozite sami to nije nikakav problem, ali ako se kolona zaustavi usred uzbrdice zbog uključivanja na glavnu cestu, lako može doći do prevrtanja motocikla ili sličnih neugodnih situacija.

Tako je i ako idete preko Vele Učke, nekoliko velikih, strmih i oštrih zavoja.

Također, ako putujete u većoj grupi, s prijateljima ili u paru, možda vrijedi razmisliti o drugačijem ritmu putovanja. Primjerice, dva dana vožnje pa jedan dan odmora. Na taj način možete odabrati zanimljivu destinaciju, malo predahnuti, razgledati okolinu i bez žurbe uživati u svemu što Hrvatska nudi.

Ova ruta ima sve predispozicije postati vrlo popularna jer nudi nešto za svakoga. Na njoj možete uživati u lokalnim OPG-ovima, seoskim gospodarstvima, restoranima, vinarijama, ali jednako tako i u muzejima, dvorcima, tvrđavama, prirodnim ljepotama i brojnim povijesnim lokalitetima. Upravo zato svatko na ovoj ruti može pronaći nešto za sebe.

Ono što posebno savjetujemo jest da odaberete jedno mjesto kao početnu točku putovanja i da se upravo na to mjesto vratite. Samo tako ćete uistinu ZAGRLITI ZMAJA!

Razmišljao sam da u sklopu ove rute napravimo nekoliko opcija prilagođenih grupama koje bismo mi vodili a koje bi uključivale smještaj, razne druge aktivnosti, hranu itd. Pa ako ima zainteresiranih javite nam se.

I ne zaboravite koristiti našu interaktivnu kartu Bikers Friendly Croatia. Na njoj ćete pronaći brojne restorane, apartmane, kampove i druge usluge koje vam mogu biti korisne tijekom putovanja, a na mnogim lokacijama ostvarit ćete i posebne pogodnosti za motocikliste.

I još nešto, kada krenete na ovaj put, kada krenete grliti ovoga zmaja, možda ćete na tom putu otkriti Hrvatsku, još ljepšu nego što ste ju do sada poznavali. A možda ćete putem otkriti i dio sebe jer sati i dani tišine u kacigi natjerat će vas na to.

ZAGRLI ZMAJA!

Tekst i foto: Dražen Kasprek