BAŠTINA NA DVA KOTAČA: Strojevi koji su pisali povijest

U Starom gradu Dubovcu u Karlovcu još samo do 30. rujna može se razgledati izložba „Baština na dva kotača“. Stari motocikli, zanimljive tehničke priče i jedna godina proizvodnje koja me podsjetila da ni ja više nisam baš novi model, bili su sasvim dovoljan razlog za još jednu vožnju.

Postoje izložbe na koje jednostavno odeš, parkiraš automobil, pogledaš što je izloženo i vratiš se kući. A onda postoje izložbe do kojih je nekako logično doći motociklom.

Kada je tema „Baština na dva kotača“, odluka nije bila posebno teška. Sjeo sam na svoj CFMOTO 800MT Explore i krenuo prema Karlovcu i Starom gradu Dubovcu, gdje su Muzeji grada Karlovca u suradnji s Oldtimer Moto Klubom Karlovac pripremili izložbu starodobnih motocikala. Izložba je otvorena početkom kolovoza, a može se razgledati do 30. rujna, pa ako ovo čitate na vrijeme, nemojte previše razmišljati. Ostalo je još vrlo malo vremena.

Od današnjeg motocikla do njegovih predaka

Već sama lokacija izložbe daje cijeloj priči posebnu atmosferu. Stari grad Dubovac jedan je od simbola Karlovca, srednjovjekovna utvrda na uzvisini iznad Kupe, a ovaj put unutar njegovih zidina ne čeka vas samo priča o dalekoj povijesti. Čekaju vas krom, čelik, žbičani kotači, rasplinjači, dvotaktni motori i strojevi koji su prije pola stoljeća i više predstavljali ono što nama predstavljaju današnji motocikli – Slobodu. I tu se zapravo ništa bitno nije promijenilo.

Mijenjali su se motori, ovjesi, kočnice i gume. Stiglo je elektroničko ubrizgavanje, ABS, kontrola proklizavanja, TFT zasloni, navigacija i elektronika koja danas prati gotovo svaki pokret desne ruke. Ali razlog zbog kojeg sjedamo na motocikl ostao je isti – vidjeti što se nalazi iza sljedećeg zavoja.

Pred Dubovcem zato ostavljam svoj motocikl, stroj prepun tehnologije koju bi konstruktori nekih od izloženih primjeraka vjerojatno promatrali kao znanstvenu fantastiku i nešto s drugog planeta, i ulazim među njegove daleke pretke.

Izložba na katu utvrde

Prva stvar koju treba pohvaliti jest sama izložba. Motocikle je relativno lako skupiti u prostoriju. Mnogo je teže od toga napraviti izložbu na kojoj će se zadržati i netko tko ne zna napamet razliku između pojedinih modela, godina proizvodnje ili konstrukcija motora. Ovdje je to napravljeno vrlo dobro.

Motocikli imaju dovoljno prostora da ih se može pogledati s različitih strana, a uz njih se nalaze uredno napravljene informativne pločice s osnovnim tehničkim podacima; proizvođačem, razdobljem proizvodnje, vrstom motora, obujmom, snagom, mjenjačem i najvećom brzinom.

Po zidovima su dodatni informativni paneli koji priču šire izvan samog motocikla. Ne gledate samo komad metala na dva kotača nego dobivate kontekst vremena u kojem je nastao, razvoja tehnike i motociklizma.

Organizatori upravo kroz motocikle žele prikazati razvoj tehnologije, dizajna i svakodnevnog života tijekom prošlog stoljeća, ali i podsjetiti na motociklističku tradiciju.

Zato pohvala ljudima iz Oldtimer Moto Kluba Karlovac i Muzejima grada Karlovca. Sačuvati ovakve motocikle nije samo pitanje garažiranja starog stroja. Netko ih je morao pronaći, sačuvati, restaurirati, pronaći dijelove i znati kako nešto proizvedeno prije 50, 60 ili 70 i više godina ponovno sastaviti. A s motociklima se tako čuva i znanje, jer jednom kada nestanu ljudi koji znaju kako su ti strojevi radili i kako ih vratiti u život, mnogo je teže vratiti i samu povijest.

Puch SGS 250 – dva klipa i jedna mala nedoumica

Jedan od motocikala pred kojim sam se posebno zadržao bio je Tomos Puch SGS 250.

Već izgledom pripada nekom drugom vremenu. Veliki crni blatobrani, kromirani bokovi spremnika, zasebna sjedala i mehanika koju ne skrivaju kilogrami plastike. Jednostavno prekrasan!

Ali najzanimljivije je ono između kotača. Na pločici uz izloženi motocikl piše da je riječ o modelu iz razdoblja 1956.–1962., obujma 247 cm³, snage oko 16 KS, s četverostupanjskim mjenjačem i najvećom brzinom oko 110 km/h.

A onda mi je za oko zapeo jedan podatak. Motor je opisan kao „dvocilindrični četverotaktni split-single“. Koliko poznajem Puchovu priču, SGS 250 nije četverotaktni motocikl.

Naknadna provjera potvrdila je moju sumnju: Puch 250 SGS koristio je neobičan dvotaktni split-single, odnosno konstrukciju s dva klipa koji rade sa zajedničkom komorom izgaranja. Puch je takav koncept razvijao desetljećima, a upravo je neobična konstrukcija motora jedan od razloga zbog kojih su ti motocikli danas toliko zanimljivi.

Dakle, čini se da se na pločicu potkrala jedna mala pogreška. Ako sam ja nešto previdio, unaprijed se ispričavam kolegama iz Oldtimer Moto Kluba Karlovac i vrlo rado prihvaćam ispravak. Ako nisam, neka ovo bude tek mala fusnota uz inače odlično napravljenu izložbu.

Uostalom, možda je to i najbolji dokaz da pločice nisam samo fotografirao nego sam ih stvarno i čitao 😉

A vrijedi ih čitati. Jer upravo na takvim detaljima shvatite koliko su konstruktori eksperimentirali mnogo prije elektronike i računala. Danas govorimo o varijabilnom upravljanju ventilima, elektroničkom ovjesu i radarima na motociklima, a prije sedamdesetak godina netko je razmišljao kako dva klipa natjerati da zajedno odrađuju posao u jednoj komori izgaranja.

Drugo vrijeme, isti inženjerski nemir.

Tornax V 200 – mala „atomska bomba“

Nedaleko od Pucha nalazi se još jedan motocikl za koji će vjerojatno znati mnogo manje ljudi – Tornax V 200.

Njemački Tornax iz Wuppertala danas nije ime koje ćete često čuti u motociklističkim časopisima. Izloženi V 200 nastao je početkom pedesetih, a njegov jednocilindrični dvotaktni motor od 197 cm³ razvijao je 11 KS pri 5.000 okretaja u minuti. Imao je četiri brzine i mogao postići oko 100 km/h.

Danas to možda ne zvuči posebno impresivno ali 1952. priča je izgledala drukčije. Pretprodukcijski primjerci s ILO motorom poslani su na zahtjevnu Austrijsku alpsku vožnju, gdje je mali 200-kubični Tornax svojim performansama privukao prilično pozornosti među većim motociklima.

U njemačkim zapisima o modelu ostala je i zgodna anegdota: jedan bečki motociklistički novinar navodno ga je prozvao „atomskom bombom iz Pinneberga“. Proizvodnja V 200 završila je već 1954., nakon približno četiri tisuće proizvedenih primjeraka.

Upravo zbog takvih priča volim ovakve izložbe jer bez nje bih pogledao Tornax, fotografirao ga i nastavio dalje. S tom pričom više ne gledam samo stari crveni motocikl od 200 kubika nego gledam mali stroj koji je prije više od sedam desetljeća bio dovoljno brz i ozbiljan da je nekoga natjerao da ga nazove atomskom bombom.

Perspektiva se brzo promijeni.

Vršnjak na izložbi

I tako dolazim do crvenog Tomosa T 15 TL. E, to je već prizor koji će mnogima s naših prostora biti puno bliži.

Na pločici stoji: Tomos, Koper. Godina proizvodnje izloženog primjerka – 1973. Jednocilindrični dvotaktni motor od 49 cm³, približno 3 KS, nožni mjenjač s tri brzine i najveća brzina oko 60 km/h. Tri konjske snage.

Danas, kada motocikli srednje klase raspolažu desecima puta većom snagom, brojka izaziva osmijeh. Ali generacijama je upravo nešto poput ovog Tomosa predstavljalo prvi pravi dodir s motoriziranim svijetom na dva kotača.

I onda ponovno pogledam pločicu i godinu na njoj – 1973. Tomos i ja smo vršnjaci.

Nakon više od pola stoljeća on stoji na počasnom mjestu u Starom gradu Dubovcu, lijepo uređen, ulašten i spreman za fotografiranje a ja sam do Dubovca ipak morao doći na vlastiti pogon. Rekao bih da se za svoje godine obojica još sasvim solidno držimo, barem ovako izvana.

Doduše, obojici su nam restauraciju već napravili, s tim da se ja još uvijek pokušavam održavati s redovitim malim servisima i povremenim velikim servisom 🙂

Šalu na stranu, upravo me taj Tomos možda najbolje podsjetio koliko motocikl nije samo zbroj tehničkih podataka.

Nekome će T 15 biti stari motocikl u muzeju. Nekome će biti prvi motor koji je vozio. Netko će se sjetiti prijatelja koji ga je imao, odlazaka na kupanje, prvih popravljanja u garaži ili mirisa dvotaktne mješavine.

A nekome će, eto, bezobrazno pokazati vlastito godište i kako vrijeme brzo i nepovratno teče…

Od 3 KS do elektronike a razlog je ostao isti

Šetajući između ovih motocikala teško je ne uspoređivati ih s onime što danas vozimo. Današnji motocikl upozorava na tlak u gumama, temperaturu, servisni interval i potrošnju. Elektronika kontrolira proklizavanje stražnjeg kotača, ABS pazi što radimo s kočnicom, a navigacija nam govori gdje trebamo skrenuti.

Na nekim od ovih motocikala vozač je imao brzinomjer, nekoliko prekidača i vlastiti osjećaj za to je li sa strojem sve u redu. Ali pogledate li osnovnu arhitekturu; dva kotača, okvir, motor, spremnik goriva, upravljač i čovjek između njih, priča je ostala ista.

Možda smo zato toliko fascinirani starim motociklima. Ne zato što su objektivno bolji. Nisu. Današnji motocikl sigurniji je, brži, pouzdaniji i neusporedivo sposobniji. Ali na starome je sve nekako vidljivo; vidiš kako radi, vidiš polugu, vidiš sajlu, vidiš rasplinjač, cilindar, oprugu, bubanj kočnice.

I zbog toga čovjek vrlo brzo počne zamišljati kako je bilo sjesti na takav stroj i krenuti nekamo prije šezdeset ili sedamdeset i više godina, bez navigacije, bez mobitela, bez interneta. I bez čovjeka koji bi vas došao pokupiti s prikolicom ako negdje ostanete.

Pohvala onima koji ih čuvaju

Zbog toga ova izložba zaslužuje više od brzog prolaska kroz nju. Oldtimer klubovi ponekad se izvana doživljavaju kao društva ljudi koji jednostavno vole stare automobile i motocikle. Međutim, iza dobrog restauriranog primjerka mogu stajati godine traženja dijelova, rada i proučavanja dokumentacije. Neke dijelove više ne možete jednostavno naručiti, nema kataloga na internetu, nema dostave sutra ujutro. Treba znati što tražite, gdje tražiti i, ponekad, kako dio napraviti ili obnoviti. Zato čuvanje ovakvih motocikala znači čuvanje dijela tehničke kulture. Ljudi koji ih restauriraju ne spašavaju samo strojeve nego i znanje o tome kako su napravljeni.

Muzeji grada Karlovca i Oldtimer Moto Klub Karlovac tu su priču na Dubovcu predstavili jednostavno, pregledno i dovoljno informativno da nešto novo može naučiti i netko tko se motociklima bavi godinama.

Požurite na Dubovac

Ako volite motocikle, tehniku, oldtimere ili jednostavno predmete iza kojih postoji dobra priča, izložbu „Baština na dva kotača“ vrijedi pogledati. Ne morate znati što znači split-single, ne morate razlikovati sve modele Tomosa, ne morate čak ni biti motociklist.

Dovoljno je stati pred motocikl star sedamdesetak godina i pokušati zamisliti čovjeka koji ga je jednom davno kupio novog. Kako ga je prvi put upalio, kamo je njime putovao i koliko mu je značio. Mi danas te strojeve gledamo kao povijest a njihovi prvi vlasnici gledali su ih kao budućnost.

Ako pak jeste motociklist, napravite ono što sam napravio i ja. Nemojte do Dubovca automobilom nego sjednite na svoj motocikl. Napravite od posjeta izložbi malu vožnju, ostavite svoj moderni stroj pred zidinama i zatim uđite pogledati odakle smo krenuli.

Izložba u Starom gradu Dubovcu traje do 30. rujna 2026., što znači da vremena više gotovo i nema. Prema aktualnom rasporedu, Stari grad Dubovac do kraja rujna otvoren je od utorka do nedjelje od 10 do 20 sati, uz posljednji ulaz pola sata prije zatvaranja.

Požurite, ti su nas motocikli čekali pedeset, šezdeset i sedamdeset godina… ali izložba neće.

Tekst i foto: Dražen Kasprek