Moto Trip Croatia Portal Moto Trip Croatia
Bilo je oko podne kada sam u Puli u navigaciji ukucao ime sela kojega nikako nisam mogao zapamtiti – Kringa. Navigacija mi je pokazala tri moguća puta do Kringe a ja sam izabrao najkraći i onaj koji mi se činio najlogičnijim, što će se na kraju pokazati pogrešnim, ali to su te čari putovanja na nepoznata mjesta.
Od toliko poznatih mjesta u Istri, punih kulturne i povijesne baštine, zašto baš malo selo Kringa smješteno u samom središtu Istre? Pa kao i sve moje reportaže i ova je morala biti malo drugačija i sadržavati neke od elemenata kojih se cijelo vrijeme pridržavam: mitovi, legende, povijesne činjenice, kulturne znamenitosti… Ovaj puta nisam tražio dobrodušne istarske divove koji su izorali Mirnu i Dragonju već sam tražio nešto puno mračnije i opasnije – prvog svjetskog vampira! Znam da ste se vjerojatno sada nasmijali, ali ipak prvo počujte priču….
Daleke 1579. u Kringi je rođen Jure Alilović, lokalni klesar koji je zbog svog stasa dobio nadimak Jure Grando što vjerojatno potječe od talijanske riječi grande – velik. Po jednoj teoriji Jure je bio oženjen Ivanom, lokalnom djevojkom i s njom imao dvoje djece, Anu i Nikolu.
Po drugoj teoriji Jure je bio zaljubljen u Rosu, mladu i nevinu djevojku ali u to vrijeme vrijedilo je pravilo prve bračne noći po kojoj su djevojke prvo morale pripasti lokalnim vlastelinima, a u ovom konkretnom slučaju redovnicima pavlinima iz Svetog Petra u Šumi. Kakve veze imaju redovnici i prva bračna noć nisam uspio povezati, ali ionako su to samo teorije i različite verzije iste priče. Ono što je u ovoj priči neosporno je to da je Jure Grando bio stvarna osoba.
Po obje verzije Jure je umro 1656.g. i tada u stvari počinje priča o njemu kao vampiru. Što se događalo za njegovog života nije poznato, ali nakon smrti Jure je kao vampir počeo terorizirati malo selo. Hodao je noću i kucao po vratima a kažu kome je on pokucao netko je u toj kući drugi dan umro. Navodno je najviše terorizirao svoju ženu koju je redovito obilazio i silovao.
Po onoj drugoj teoriji navodno su redovnici pavlini naredili lokalnom županu da ubije Jura i to je ovaj učinio krampom. No međutim Jure nije bio mrtav pa je u stvari živ sahranjen…
Sa svim tim verzijama ove priče vozio sam prema Kringi i putem razmišljao o svemu tome. Naravno da se radi o nekim narodnim legendama na koje danas svi odmahnu rukom i nasmiju se ali svejedno sam želio posjetiti to selo.
Navigacija mi je pokazivala sa skrenem lijevo sa glavne ceste a potom ugledah i putokaz na kojem je pisalo da je do sela još 4 km.
Odmah nakon skretanja neugodno me iznenadio prizor; dalje nije bilo asfalta nego je do sela vodio bijeli put, makadam!
Nastavio sam polako makadamom a put je polako zalazio u šumu… Nakon nekog vremena, i pod utjecajem priče o Juri vampiru odlučih se zaustaviti i napraviti par fotografija kako bih ovjekovječio taj put prema Kringi. Stanem sa strane, siđem s motora, izvadim fotoaparat i tada ugledam nešto pored ceste nedaleko od mene. Priđem bliže i ugledam praznu limenku energetskog pića na kojoj je bio natpis HELL. Bila je to u stvari puka slučajnost koja je pod dojmom desetak pročitanih tekstova o Juri vampiru samo „podrgijavala“ cijelokupnu atmosferu.
Nakon par kilometara dolazim do sela. Bilo je između 13.30 i 14.00 sati, sunce je pržilo a na ulici nije bilo nikoga. Polako sam vozio uskom cestom i ubrzo se našao u središtu sela. Bila je tu crkva, groblje, stara škola… Parkirao sam motor pokraj crkve, uzeo fotoaparat i počeo se osvrtati oko sebe tražeći zanimljive kadrove. I dalje nisam nikoga primjetio, nije bilo uobičajenih zvukova, poljoprivrednih strojeva, kosilice, traktora, automobila, životinja, ljudi, ničega… Neka čudna tišina i vrućina.
Krenem prema školi i ugledam na njoj natpis koji se vjerojatno nije promjenio od kada je izgrađena. Preko puta nje mala trgovina, malo dalje spomenici… Šetam po tom centru sela, fotografiram, i krenem nazad prema motoru a tada ugledam kuću koju sam viđao u drugim objavama o Juri Grandu i shvatim da je to navodno kuća u kojoj je živio.
Vratim se do motora u namjeri da odem do groblja koje je bilo odmah iza njega i tada prvi put začujem zvuk automobila. Okrenem se u tome smjeru i ugledam ni manje ni više nego Mercedes koji se zaustavlja iza mog motora i zatvara mi izlaz. U autu je ženska osoba, otvara prozor a ja ju pitam da li možda smetam, trebam li pomaknuti motor? A ona mi odgovara; Ne, vas tražim!
Čudom se čudim, mene netko traži u selu koje sam jedva pronašao, u kojem još nisam nikoga sreo i u kojem tražim bilo kakav trag o istarskom vampiru… Pitam ju: Mene? Jeste sigurni?
A ona će: Jeste vi onaj Moto Trip Croatia?
Ok, sad mi je iznad glave još veći upitnik… Jesam, odgovaram.
Prepoznala sam vam motor, govori mi žena pa nastavlja; maloprije me je zvala Gabi da idemo sutra na fotografiranje bajkerica u Rijeku, i baš sad vam ugledam motor…
Bila je to žena iz Istre, bajkerica koja inače prati moje reportaže i prepoznala je motor. Upoznajemo se, i govorim joj kojim „poslom“ sam ovdje. Govori mi da je u žurbi, vozi djecu, ali da ima više vremena rado bi me odvela do obližnje šume koja nosi Jurino ime i kaže kako „ima nešto u toj šumi“. Pozdravljamo se i ona odlazi dalje a ja nastavljam na groblje.
Priča o Juri Grando, prvom svjetskom vampiru koji je živio 200 godine prije nego je Stoker napisao Grofa Draculu, nastavlja se dalje tako da je punih 16 godina zlostavljao cijelo selo. Nakon tih 16 godina napokon su seljani i župan skupili grupu od devet ljudi koji su se krenuli obračunati s Jurom vampirom.
Je li Jure umro prirodnom smrti ili je ubijen, odnosno živ zakopan, je li Jure bio klesar za kojeg se tvrdi da je bio visoki i snažni nasilnik i pohotnik, ili je samo bio zaljubljeni mladić i buntovnik koji je zbog ljubavi htio mijenjati stoljetne običaje i zakone, teško je danas znati pouzdano. U svakom slučaju nešto od toga je bilo i izgleda da je Jure u bilo kojoj od tih verzija zapeo između dvaju svjetova…
Skupina seljana predvođena županom Mihom Radotićem krenula je na groblje obračunati se s Jurom. Otkopali su grob i u njemu ugledali leš rumenih obraza i debelog trbuha koji im se još i smijao, što nikako nije moglo odgovarati nekome tko je 16 godina pod zemljom mrtav. Pobjegli su glavom bez obzira!
Župan ih još istu noć ponovno okuplja i odvodi do groba kako bi završili započeto. S kolcem od bijelog gloga prilaze grobu i pokušavaju kolac zabosti u srce ali kolac se samo odbijao od Jurinog tijela. Tada seljak Stipan Milašić uzima sjekiru i jednom udarcem odrubi mu glavu a grob se u trenutku napuni krvlju.
Nakon toga Teror Jure Granda je prestao i u selo se vratio mir.
Kažu da je rodna kuća Jure Granda spaljena a potom i srušena do temelja i to relativno nedavno jer su u Kringu počeli dolaziti čudni likovi u crnom, štovatelji sotone i tko zna kakvi još neobični i mračni likovi.
Pokušali su neki entuzijasti iskoristiti ovu priču u turističke svrhe, napravili vampirski muzej i otvorili kafić Vampir, ali zbog pogrešnog pristupa i načina stanovnici i crkva su se žestoko usprotivili svemu i sve je propalo. Nije problem bio u turističkom brandiranju već u tome da je ta priča stvarno privlačila pogrešne „turiste“.
Sjeo sam na motor bez da sam ugledao nekog od stanovnika sela, osim bajkerice koja je slučajno bila u tome selu i slučajno naišla na mene, i krenuo sam dalje… I sad dok ovo pišem, razmišljam kolika je vjerojatnost da se u tom malom selu u središnjoj Istri sasvim slučajno pojavi baš neka bajkerica, koja eto baš čita i prati moje reportaže i objave?
Slučajnost ili Jure vampir ima u tome svoje prste? Zaključite sami.
Tekst i foto: Dražen Kasprek
