Prijedlog za moto izlet: Fortica – Castrum Novum

Višednevna moto putovanja su san svakoga tko vozi motocikl, ali često zbog poslovnih i obiteljskih razloga to nije moguće, barem ne onoliko često koliko bi smo to željeli. Zato motociklisti koriste svaku priliku za vožnju i neki jednodnevni moto izlet.

Netko voli isključivo vožnju bez puno zaustavljanja a netko voli skrenuti s glavnoga puta i zaviriti u neke skrivene destinacije i prirodne ljepote, pa negdje nešto pojesti i popiti, pogledati lokalne kulturne i povijesne znamenitosti, i upravo zbog ovih drugih pišem ovakve reportaže. Onima koji ne vole šušur velikih turističkih mjesta toplo preporučam zadarsko zaleđe, prekrasan kraj sa živopisnim mjestima, ugodnim ljudima i dobrim domaćinima.

Zbog svog geografskog položaja zadarsko zaleđe je uvijek lako dostupno svima iz kojega god pravca dolazili. Osobno obožavam taj kraj i bezbroj puta sam se provezao preko Maslenice, Posedarja, Novigrada, Pridrage, Karina, Smilčića, Škabrnje, Kašića… Zanimljive ceste koje svojim valovitim pravcima s Velebitom u pozadini često oduzimaju dah. Mjesto koje obavezno posjetim svaki posjetim je Posedarje i crkvica sv. Duh. To mjesto je jednostavno neopisivo. 

Ovaj put vodim vas u prekrasni Novigrad ali ne da bih ovo prekrasno pitomo mjesto prikazivao kao turistički raj i nabrajao restorane i ostalu turističku ponudu, već da bih vam pokazao tvrđavu koja već stoljećima bdije iznad Novigrada i prkosi raznim osvajačima.

Na mjestu na kojem se danas nalazi tvrđava Fortica postojala je Ilirska gradina još iz doba između 2000. i 1000. godine p.n.e. U 13. stoljeću na istom mjestu Rimljani uređuju kulu i od tada potječe naziv Novigrada – Castrum Novum.

Godine 1386. u istoj kuli u Novigradu zatočena je ugarsko – hrvatska kraljica Marija i njena majka Elizabeta Kotromanić. Da bi se bolje razumio ovaj događaj a da ne bi smo ipak preduboko ulazili u povijesne zavrzlame, par crtica o tadašnjim hrvatskim i europskim igrama prijestolja:

Marija je u vrijeme preuzimanja prijestolja bila maloljetna, budući da je imala tek jedanaest godina pa je u njeno ime vladala njena majka, kraljica Elizabeta, kao regentica. To je izazvalo nezadovoljstvo i pobunu hrvatskog plemstva protiv dviju kraljica, te je za protukralja izabralo napuljskog kralja Karla Dračkog.

U međuvremenu se Marija udala za češkog kraljevića Žigmunda Luksemburškog koji je time nastojao osigurati za sebe ugarsko-hrvatsko prijestolje. Kraljica Elizabeta je početkom 1386. godine dala ubiti Karla Dračkog, nakon čega je njena kći Marija bila ponovno ustoličena na prijestolje.

Taj nemili događaj izazvao je novu bunu hrvatskog plemstva, koje je zarobilo dvije kraljice; Mariju i njenu majku Elizabetu. Naposljetku je Elizabeta pogubljena, a Marija je oslobođena sredinom 1387. godine, nakon čega je vraćena na prijestolje, premda je naslov kralja i punu vlast u kraljevstvu preuzeo njen suprug Žigmund.

I mi se danas žalimo na sukob Plenkovića i Milanovića?!

Od 1409. Novigrad je pod mletačkom vlasti a tvrđava se širi, nadograđuje i značajno mijenja svoj izgled. Pod mletačkom upravom je sve do 1646.g. kada ju osvajaju Turci da bi nakon devet mjeseci opet bila vraćena pod mletačku vlast. Posljednju obnovu doživjela je 1708.g. a potpuno je napuštena 1797.g. neposredno pred pad Mletačke republike.

Da bi ste obišli tvrđavu morate se popeti strmim stepenicama koje vode s gradske rive i prolaze uz crkvu Porođenja blažene djevice Marije. Nakon strmog ali ne tako dugog uspona stižete u tvrđavu. Trud koji ste uložili u penjanje nagradit će vas impresivnim pogledom na sve strane oko tvrđave i tek tada ćete shvatiti strateško značenje ove utvrde. Pogled na mjesto Novigrad ispod vas, ili u daljini na oba maslenička mosta, ili na moćni Velebit, ostavljaju bez daha. Obavezno se popnite na drugu razinu utvrde i odvojite si neko vrijeme za uživanje u miru i toj ljepoti koja vas okružuje.

Samo mjesto Novigrad u ovo vrijeme prije turističke sezone odaje dojam pitomog i mirnog dalmatinskog mjesta u kojemu je teško poremetiti životnu kolotečinu. Na ulici i rivi sreo sam nekoliko starijih ljudi koji ljubazno otpozdravljaju i zainteresirano gledaju u lika koji fotografira njihovo malo misto…

Razmišljam kako je ovom malo mjesto stvoreno da bude mirno i pitomo i da se u njemu jednako tako mirno živi, rađaju djeca i mirno umire… Ali stoljećima ovdje netko drugi dolazi, zauzima, odlučuje i remeti taj mir. Tako nešto zadnji put se dogodilo u Domovinskom ratu kada su opet došli neki drugi koji su htjeli nametnuti nešto svoje, i opet su poremetili živote i sudbine ovih ljudi, donjeli zlo.

Danas gotovo 30 godina nakon završetka rata cesta i poneko pročelje još uvijek svjedoče o tim danima. Cesta koja u 21. stoljeću vodi do turističkog Novigrada još uvijek je oštećena granatama i gelerima, i tek pokoji put malo pokrpana. Kakve su se ovdje borbe odvijale govore i dva spomenika ljudima koji su došli iz drugih krajeva Hrvatske braniti Novigrad, i zato im vječna hvala.

I dok u lokalnom kafiću ispijam popodnevnu kavu a lagani burin s Velebita ublažava jako sunce, samo galeb koji krešti kružeći iznad ribara dok krpa svoju mrežu, narušava taj mir i tišinu. Dođite u Novigrad, posjetite tvrđavu, i odmorite na rivi u nekom od lokala, nećete požaliti.

 

Tekst i fotografije: Dražen Kasprek