Kada u naslovu kažem mala Lana onda to nije ništa podrugljivo ili ružno nego nešto simpatično i s puno poštovanja, a mala Lana je itekako zaslužila puno poštovanja. Kada je u Rijeci bio 1. Photo Meeting za bajkerice u organizaciji Moto Trip Croatia, 24.5.2022.g., okupila se šarolika ekipa žena motoristica.
Bilo je tu žena raznih profila, različitih modnih trendova, tipova motora, stila odijevanja… Bilo je tu žena koje voze jako puno godina i koje su već bake, bilo je domaćica, trgovkinja, studentica, učiteljica, poduzetnica… ali za jednu “malu” na crvenom motoru bio sam siguran da je srednjoškolka.I bio sam u pravu. Bila je to Lana Kopajtić, djevojka koja koja je jedva dočekala da još u srednjoj školi može polagati vozački i voziti svoj prvi motocikl.
U Bakru se nalazim s tri člana obitelji, tata Alan, kćer Lana i Alanova supruga a Lanina pomajka, Ena. Na tome prvom Photo Meetingu smo se prvi pu vidjeli a pravo upoznavanje i druženje uslijedilo je za našu vožnju Putevima Oluje na kojoj su i njih troje sudjelovali. Alan i Ena mi pričaju kako su puno toga njih dvoje proputovali po hrvatskoj obali i nešto malo izvan Hrvatske. Pandemija ih je spriječila za više vožnji izvan Hrvatske a tražeći ideje za vožnje po Hrvatskoj Ena je naišla na stranicu Moto Trip Croatia i tada prvi put vidjela obavijest o photo meetingu za bajkerice te je odmah nagovorila Lanu da se prijavi.
Kako im se svidjela atmosfera na Photo Meetingu i sve vezano uz to, odlučili su se kasnije prijaviti i na našu moto vožnju Putevima Oluje. Iako su bili malo zabrinuti za Lanu jer bila je to za nju prva vožnja u nekoj grupi motorista i prvi puta toliko kilometara u danu, na kraju dana kad su ulazili u Strašnik bili su nevjerojatno ponosni na Lanu koja je na svom “motoriću” cijeli dan držala ritam s puno jačim motorima i iskusnijim bajkerima.
Nakon što smo u Bakru odradili fotografiranje odlazimo u obližnji kafić na bakarskoj rivi a Alan i Ena nastavljaju prepričavati. Pa tako Alan priča da je Lana od malih nogu vezana uz njega i svog starijeg brata Matea i s njima sudjelovala u šarafanju i restauriranju raznih dvokotačnih ljubimaca. Ta njihova ljubav prenijela se i na Lanu, pa je kao još uvijek mala djevojčica dobila svoj prvi mali Moto Cross a onda s 14 godina kreću i prvi ozbiljniji razgovori o polaganju i kupnji prvog motocikla… Traje to sve do prošle godine kada joj tata Alan kupuje HYOSUNG GT 125 2009.g.!
Ena ponosno kaže kako su vozili tjedan dana po Istri i kako Lani ide jako dobro ali da je bilo u početku i manjih problema. Recimo stanu na nekom odmorištu i okrenu se da vide gdje je Lana a ona i njen crveni zmaj na boku malo odmaraju. Naravno, i najiskusniji bajkeri znaju da su najčešći padovi upravo oni koji se dogode na mjestu ili pri minimalnim brzinama.
Pitam Enu kada će ona položiti i kupiti sebi motor jer za sada je samo kao suvozačica iza Alana, a ona kaže – NIKADA! Kaže da uživa u svakom prijeđenom kilometru dok Alan vozi jer tako najviše uživa u razgledanju prirode i krajolika kojima se voze. Da nebi ispalo kako se ona samo vozi, Ena im je glavni logističar i organizator putovanja, ona istražuje rute, mjesta… Sve u svemu, vrlo skladna družina na motorima!
Alan priča svoje avanture iz mladosti na Pony Expresu, raznim Tomosovim motorima, Vespi… Kad su stigla djeca i obaveze onda su motori bili malo po strani ali ipak je restaurirao jednu Vespu i na djecu prenio ljubav prema prema motorima. A onda u 40-tima stiže Honda NX6500 DOMINATOR pa poslije nje i Yamaha TDM 900 koju i danas vozi.
I kako to uvijek biva, u ugodnom društvu vrijeme uvijek brzo proleti a Kopajtići mi za kraj dobacuju da rade na tome i da Laninog brata Matea, koji je mladi buntovnik, također uključe u udrugu Moto Trip Croatia kako bi vidio da motori nisu samo snaga i brzina, nego i nova poznanstva i nove obitelji kao što sto mi u udruzi postali njima.
Eh, da sam malo mekši sigurno bih na ove riječi pustio suzu ?
Tekst i foto: Dražen Kasprek