Moto Trip Croatia Portal udruge Moto Trip Croatia
Jedna od najdražih kružnih vožnji mi je ona kada krenem s Raba pa idem do Karlobaga, Gospića, Perušića, Otočca, Senja i nazad na Rab. Na toj ruti dugoj oko 250 km ima toliko toga za vidjeti da svaki put kad ju vozim posjetim nešto drugo. Već sam ranije pisao o Gackoj dolini i njenim vrilima, odnosno prekrasnom Majerovom vrilu, nezaobilaznoj pizzeriji Ruspante koja se nalazi odmah uz Majerovo vrilo. Zatim o čudesnom Kosinjskom mostu kojega možda uskoro nećemo imati prilike vidjeti zbog HEP-ovog prastarog plana o potapanju Kosinjske doline, mjesta prepunog povijesnog i kulturnog blaga i neviđene prirodne ljepote.
Još je puno toga na ovoj ruti i u budućnosti ću pisati o tome a sada je došao red posjetiti malo selo Smilljan i rodnu kuću, odnosno memorijalni centar, vjerojatno najvećeg genija koji je hodao kuglom zemaljskom, Nikole Tesle.
Smiljan je tipično ličko selo okruženo brdima, šumama, rijekama, i nevjerojatnom prirodom. Kako se nekada ovdje živjelo možemo pronaći u raznim zapisima, ali ni danas ovdje nema puno šušura unatoč svim modernim čudima i prijevoznim sredstvima. Do Smiljana sam došao iz pravca Gospića nakon što sam popio kavu Highlanders pubu. Nakon parkiranja i kupovine karte za ulaz u Memorijalni centar, porazgovarao sam s djelatnicima centra koji su me uputili u sadržaj i preporučili što prvo vidjeti. I tako krenuh u obilazak.
Prvo sam se uputio u Ispitnu stanicu koja je u stvari replika Teslinog laboratorija iz Colorado Springsa. Tamo je 1899. i 1900. radio brojne eksperimente s visokofrekventnim strujama, bežičnim prijenosom energije te proučavao munje. Istraživao je prijenos informacija i energije na daljinu bez vodiča. Tijekom tamošnjeg boravka, uspio je prenijeti signale do New Yorka te upalio 200 sijalica udaljenih 40 milja.
Da, dobro ste pročitali a ako ne znate taj podatak pročitajte ga još jednom: Prije više od 120 godina Tesla je BEŽIČNIM putem uspio upaliti 200 sijalica udaljenih 40 milja.
Kada bi se Tesla nekim čudom uspio probuditi i pojaviti opet na zemlji, mislim da bi odmah opet umro od tuge vidjevši svu silu ovih žica koje su ispreplele Zemlju, naša sela, i gradove, krovove naših kuća i ulice, dalekovode koji preko cijele Zemlje nose milijune kilometara žica… a on je još onda sve to radio bežičnim putem. Sad se vjerojatno pitate zašto mi onda 120 godina kasnije koristimo tako primitivne metode? Biznis dragi moji, biznis… Nisu svi kao Tesla željeli svoje izume dati čovječanstvu besplatno.
Nakon zanimljive demonstracije u Ispitnoj stanici prešao sam u dvoranu u kojoj je slijedio 20-minutni dokumentarni film o Teslinom životu i izumima. Nakon filma možete u suvenirnici kupiti neki prigodni poklončić.
Potom sam se uputio u rodnu kuću Nikole Tesle i jedini predmeti iz njegova života su kolijevka na ulazu, te neke Tesline knjige koje je čitao. Sve ostalo je odlično uklopljeno u modernu multimedijsku prezentaciju Teslinog života, rada, izuma i patenata.
Ukoliko pažljivo pregledate sve dostupno vjerujem da ćete u centru saznati puno o Tesli i njegovim izumima pa čak i ako pripadate onima koji misle da znaju o njemu puno. Iznenadit će vas sva sila ukradenih izuma od radija do X zraka a koji su naknadno svi ipak priznati Tesli. U tom svjetlu posebno zvuči poznata Teslina izjava: „Ne žalim što su drugi pokrali moje ideje. Žalim što nemaju svoje.“
Jednom je Tesla izjavio: „Svi smo mi jedno. Ljudi su međusobno povezani nevidljivim silama.“ Tesla bi danas bio nesretan zbog puno stvari koje kao ljudi nismo napravili boljima. Od nekih stvari se nismo pomaknuli ni milimetra i nepotrebno se zamaramo s njima na štetu napretka i boljitka civilizacije.
Nakon sat i pol vremena posjete centru sjedao sam na motor i spremao se za put dalje… Bio sam pod dojmom tog nevjerojatnog genija koji je na obližnjem potoku još kao dijete razrađivao ideje koje će jednom kasnije rezultirati velikom i moćnom centralom na Niagarinim slapovima.
Krenuh dalje cestom prema Perušiću i nakon nekoliko kilometara ugledah putokaz za jednu zanimljivu lokaciju na Google maps označenu na njemačkom jeziku kao Badestelle Lika, ili u prijevodu Kupalište Lika. E to je tek bilo otkriće! Savršeno mjesto na kojem se možete zavaliti u ležaljku na rubu šume i proplanka s nevjerojatnim pogledom na rijeku Liku. Uz hladno piće u ove vruće ljetne dane pustiti „mozak na pašu“ i razmišljati o tome ličkom čovjeku rođenom u jednoj olujnoj ljetnoj noći punoj munja i gromova…. I shvatiš da moraš biti ponizan pred takvom veličinom.
Tekst i foto: Dražen Kasprek
