Moto Trip Croatia Portal udruge Moto Trip Croatia
Podno planine na mjestu ispod kojega se protežu kilometri špilja i podzemnih dvorana, u dubokom ponoru nastalo je naselje Legengrad, hladni slavneski grad u kojem samo piri studen vjetar… Tu Regoč broji svoje kamenje. Sam je, div, velik, ništa ne zna. Tisuću godina on broji kamenje i izbrojio je 30 zidina i petora vrata legenska. Ali, jedne lijepe ljetne večeri s oblaka silazi s vilama sestricama jedna mala vila Kosjenka i ona ukrade najživljeg, najluđeg vranca, malenog, ali ljutog kao vatra i onda leti zemljom… Vidjela je doline, planine, ali najviše joj se svidjelo kad projuriše kraj jednog kraja gdje bijaše velika gora, na njoj divna šuma, a pod gorom dva zlatna polja kao dvije zlatne marame i na njima dva bijela sela kao dva bijela goluba…
Inspiracija Ivani Brlić Mažuranić za bajku Kosjenka i Regoč bio je upravo njen rodni kraj. Ogulin se smjestio podno planine Klek koji je dio masiva Velika Kapela, i nevjerojatno da se smjestio na tako „šupljem“ prostoru. Naime, dok hodate ulicama Ogulina imajte na umu da se ispod vas prostire drugi najveći špiljski sustav u Hrvatskoj. Zbog toga je Ogulin specifičan u svijetu.
Legengrad je u stvari Đulin ponor, veliki ponor u centru Ogulina gdje rijeka Dobra ponire ispod grada, a ime je dobio po nesretnoj djevojci Đuli koja si je oduzela život skočivši u ponor nakon što je njen ljubljeni Milan poginuo u borbi.
Đulin ponor nalazi se odmah uz Frankopanski kaštel koji je izgradio krajem 15. stoljeća Bernardin Frakopan, gospodar Modriča, Tounja, Bosiljeva, Dubovca i Novigrada.
Kada stanete na vidikovac koji gleda u Đulin ponor vidjet ćete u stijeni profil muškarca koji gleda u ponor. Kažu da to Milan tužno gleda za svojom Đulom.
U dvorištu frankopanskog kaštela nalazi Kuća bajki Ivane Brlić Mažuranić i odlično je mjesto da barem na kratko svoju djecu maknete od mobitela i laptopa, ali i da se vi vratite u svoje djetinjstvo i mistične bajke velike Ivane. Evo priznajem da sam i ja u ovim „najboljim godinama“ bio po malo pod dojmom tog gradića, i planine Klek i onog velikog diva koji spava na vrhu planine. A nisam baš ostao imun i na sve one vještice koje se skupljaju jednom godišnje iz cijelog svijeta i onda lete oko Kleka, vrište i zavijaju pokušavajući probuditi diva.
Ogulin osim što leži na svim tim špiljama i podzemnim dvoranama, nalazi se i na granici Like i Gorskog Kotara, ali i na pola puta između Karlovca i Senja. Kako je nekada bio važno i strateško čvorište tako je i danas lako dostupan sa bilo koje strane.
U Ogulin se možete uputiti u bilo koje godišnje doba, a najbolja je odluka ako ga posjetite barem jednom u svako godišnje doba. Iako je zbog okolnih planina raj za planinare, Ogulin je i sada u jesen prekrasan zbog bundevijada koje se događaju i okolici a park u njegovom centru prekriven jesenskim lišćem je neodoljiv. Kada dođe zima i vrijeme Adventa, i još ako padne snijeg, Ogulin se pretvara u pravo mjesto iz bajke.
Obližnje jezero Sabljaci obavezno morate cijelo obići svojim motorom, biciklom, pješke ili s autom. Kako god i kad god, svaki izbor je dobar. Na južnoj strani nalazi se izvor Zagorske Mrežnica kojoj je promijenjen tok pa više ne protječe kroz Oštarije nego puni jezero.
Ako se uputite u obližnje Vrbovsko možete birati između dva puta, onaj gornji kroz šumu ili onaj preko Gomirja. Koji god izaberete budite oprezni jer oba su uska i jako zavojita i ne baš dobrog asfalta. To je ujedno i najveća mana ovog izleta jer Ogulin i Vrbovsko itekako zaslužuju biti povezani nekom boljom i širom prometnicom.
Bilo kako bilo, Ogulin i sve njegove legende i priče, divovi, vještice, plemići i nesretni ljubavnici, zaslužuju da ih posjetite.
Tekst i foto: Dražen Kasprek
