Prijedlog za izlet: Mauzolej obitelji Meštrović u Otavicama

160 Views

Vjerojatno ste barem jednom, a neki i vrlo često, prošli cestom od Drniša prema Kninu, ili onom od Drniša prema Sinju (pokraj Čavoglava), ali niste imali pojma da se u neposrednoj blizini a opet pomalo skriveno, u malom mjestu Otavice nalazi pravo kulturno i povijesno blago. Radi se o obiteljskoj grobnici – mauzoleju obitelji Meštrović i crkvi Presvetog otkupitelja u kojoj je pokopan naš kiparski velikan Ivan Meštrović i članovi njegove bliže obitelji: majka, otac, braća, sin i supruga.

Mauzolej je Ivan Meštrović gradio od 1926. do 1930 na Paraćevoj Glavici, brežuljku na rubu Petrovog polja, između Ružića i Otavica.

Nekada je polje u Otavicama bilo močvarno a Meštrović je finanicirao uređenje pritoka i korita rijeke Čikole i isušivanje močvare koja je bila izvor zaraze malarijom. Na ulazu u selo izgradio je antimalarijsku ambulantu i školu i predao ih mjestu na uporabu.

Ambulanta i škola su 1943. godine zapaljene od strane četnika, a od tih istih su kasnije u Domovinskom ratu 1991.g. opet uništene. Nakon Domovinskog rata obje zgrade su obnovljene korištenjem autentičnih materijala. Škola od 1991.g. više nema tu funkciju i u planu je prenamjena te zgrade u kulturni centar sa kiparskom i likovnom radionicom, sobama za goste itd.

Prilikom izgradnje mauzoleja na Paraćevoj Glavici, izgradio je mostić preko Čikole i zasadio jablane s obje strane ceste koje danas čine aleju.

Gradnjom ovoga objekta ispunio je namjeru da svojoj obitelji izgradi grobnicu, a svom rodnom kraju podari crkvicu u kojoj će se, prema njegovoj želji, glagoljati misa na narodnome jeziku.

Na uzvisini od 20-ak metara uzdiže se građevina građena od autohtone vrste kamena – vapnenca i muljike, koja i danas dominira Petrovim poljem. U Domovinskom ratu četnici su mauzolej kao domantnu građevinu u tome kraju koristili kao izviđačko mjesto pa su zbog toga posjekli i puno okolnih stabala koja su im smetala za osmatranje.

Vrata mauzoleja bila su izgrađena od bronce i u njima su bili isklesani likovi pokopanih članova obitelji, ali tokom velikosrpske agresije su ukradena i nikada nisu pronađena.

Oblikovanje unutarnje arhitektonske plastike potrajalo je čitavo četvrto desetljeće, a na njemu su radili Meštrovićevi učenici i suradnici Grga Antunac, Antun Augustinčić, Ivo Lozica, Marijan Matijević, Dragutin Orlandini i Vanja Radauš. Unutarnja zidna ploha ritmički je razvedena naizmjeničnim pravokutnim i polukružnim nišama. One su poslužile kao okvir za reljefe koje su po Meštrovićevim gipsanim modelima isklesali spomenuti kipari. Povrh oltara nalazi se Vječno raspeti nošen na krilima serafina, a četiri polukružne niše krase prikazi evanđelista.

Oslikavanje kupole, nažalost, nije dovršeno, ali naknadno postavljene skice otkrivaju Meštrovićevo neobično ikonografsko rješenje. Raspored figura na skicama čitamo kao hijerarhijski niz na tri razine: na bazi sjede proroci, odnosno duhovni učitelji, a nad njima se uzdižu arkanđeli usmjerujući svoja tijela ka središnjem božanstvu u centru kupole.

I ako sam prostor nije posebno velik impresionira akustika prostora. Već pri običnom poluglasnom razgovoru stvara se vrlo neobičan zvuk. Vjerojatno je pjevanje nekog zbora u tome prostoru poseban doživljaj.

Ako dolazite iz smjera Drniša i krećete se prema Kninu primjetit ćete skretanje za Otavice i i oznake za mauzolej. Do sela dolazite nakon par minuta a odmah na ulazu u mjesto nalazi se spomenuta škola i antimalarijska ambulanta. Dok stojite ispred škole ugledat ćete na brežuljku ispred vas mauzolej do kojega vam treba doslovno dvije minute s motorom/autom. Naravno, dobra stara Google karta odvest će vas na pravo mjesto.

Nakon što prođete impresivnu aleju visokih jablana i prijeđete most preko Čikole stižete do ulaza, odnosno podnožja dugog stepeništa koje vas vodi do mauzoleja. Cijena ulaznice je 5 eura a mladi ljubazni gospodin koji tamo radi bio je na usluzi cijelo vrijeme i strpljivo odgovarao na moja pitanja i trudio se sve objasniti pa i ispričati neke detalje koje je teško pronaći negdje zapisano.

Ukoliko vas je ovo motiviralo da prvom prilikom sjednete na motor i krenete u vožnju prema Otavicama, onda savjetujem da u plan puta uabacite i Vrliku i to preko Svilaje i Lemeškog sedla.

Oduševit će vas cesta duga i ravna nekoliko kilometara bez i najmanjeg zavoja… Još je ljepše ako se odlučite prvo otići u Vrliku (u kojoj morate obavezno stati i popiti kavu) pa iz Vrlike preko Svilaje krenete prema Otavicama jer je još veći doživljaj kada se tom dugom i ravnom cestom spuštate sa Svilaje. Prizori su nevjerojatni a konji „Šarci“ kao iz western filmova će vas oduševiti.