Bajkovito mjesto u bajkovitom okruženju sa ne baš bajkovitom pričom o nesretnoj ljubavi, ukratko je to opis dvorca Veliki Tabor smještenog iznad Desinića u hrvatskom zagorju, točnije u malom mjestu Hum Košnički. Dvorac je bio u vlasništvu grofova Celjskih koji su u to vrijeme vladali cijelom zagorskom grofovijom, a spomenuta nesretna priča uvijek se prenosi ukratko kao nesretna ljubav dvoje mladih. No što je prethodilo uopće toj nesretnoj ljubavi?
Fridrik, sin grofa Hermana II. Celjskog, bio je prisiljen oženiti se Elizabetom, kćeri jedinicom Stjepana Frankopana Modruškog a sve to kako bi se njegov otac domogao polovice Krka i gradova u Vinodolu.
Kod pisanja ovakvih reportaža i prijedloga za izlete uvijek muku mučim s naslovima. Koliko god se činilo da je naslov lako izabrati to baš i nije tako. Naslov mora privući čitatelja ali i sadržavati sve ono o čemu se u tekstu piše. Konkretno u ovome slučaju radi se o nekoliko zanimljivosti koje se nalaze na području Gornje Stubice.
Naravno, ovdje se radi o Matiji Gupcu, još jednom velikanu hrvatskog Zagorja kojega povijest pamti kao jednog od prvih boraca za ljudska prava. Poveo je Gubec seljake u bunu protiv strahovlade i izrabljivanja feudalca Franje Tahya. Poznato nam je svima još iz školskih dana da je buna ugušena u krvi a njen vođa Matija Gubec, prema legendi, „okrunjen“ užarenom krunom na Markovom trgu u Zagrebu.
Strašne prikaze i sablasti i čitavi odredi kostura koji oko Svih Svetih stupaju okolicom, grozni krici i urlici, jecaji nesretne Veronike koju je Herman II Celjski dao udaviti u vjedru s vodom, zmajevi koji žive u obližnjoj šumi… Sve su to legende o dvorcu Trakošćan koje zagolicaju maštu svakome avanturistu. No, ajmo redom. Dvorac Trakošćan je nastao na mjestu gdje je u davno vrijeme bila utvrda kojom su upravljali Tračani, antički narod koji je još prije 5 tisuća godina živio na području Balkana, između Dunava i Crnog mora. Prema legendi Tračanski šamani su u svojoj inicijaciji morali zajahati zmaja pa je navodno i neki zmaj živio u šumi oko sadašnjeg dvorca.
Jedna od najdražih kružnih vožnji mi je ona kada krenem s Raba pa idem do Karlobaga, Gospića, Perušića, Otočca, Senja i nazad na Rab. Na toj ruti dugoj oko 250 km ima toliko toga za vidjeti da svaki put kad ju vozim posjetim nešto drugo. Već sam ranije pisao o Gackoj dolini i njenim vrilima, odnosno prekrasnom Majerovom vrilu, nezaobilaznoj pizzeriji Ruspante koja se nalazi odmah uz Majerovo vrilo. Zatim o čudesnom Kosinjskom mostu kojega možda uskoro nećemo imati prilike vidjeti zbog HEP-ovog prastarog plana o potapanju Kosinjske doline, mjesta prepunog povijesnog i kulturnog blaga i neviđene prirodne ljepote.
U nizu bikers friendly mjesta dodajemo jedno itekako bikers friendly mjesto a radi se o restoranu Dock 69 na otoku Rabu. Razloga zašto je ovo mjesto posebno ima nekoliko pa krenimo redom. Konobari u Docku 69 su bajkeri. Kulturni, uslužni, ljubazni, diskretni i vrlo profesionalni. Kada niste baš sigurni što biste pojeli i popili oni će vam spremno nešto preporučit. A hrana Docku 69 je izvrsna. Pizze su među najboljima na Rabu a to su i ostala jela; od ribljih specijaliteta i plodova mora pa sve do raznih tjestenina. Osim što je ukusno i maštovito dekorirano, hrana u Docku 69 ima i pristojne cijene.
Nekada se život odvijao zaleđima današnjih gradova i naselja i ono što se nama danas čini kao zabačeno područje, nekada je u stvari vrvilo od života. Jedno od takvih područja bio je i Vinodol, područje u zaleđu Novog Vinodolskog koje se dolinom proteže od Novog pa današnjim crikveničkim zaleđem sve do Križišća odnosno Hreljina. Vremena su se promjenila, cesta se spustila bliže moru a izvorna naselja se premjestila bliže novim cestama. Gledajući iz perspektive od prije par stotina godina taj kraj imao je sve preduvjete da bude bitan za žitelje toga kraja ali i za potencijalne osvajače.
Imamo 72 gosta i nema članova online