Motoristi iz Istre, a i šire, svi rado voze po “plominki”, zavojitoj cesti koja koja sa istarske i sa opatijske strane vodi do vidikovca iznad Plomina s prekarsnim pogledom na cijeli Kvarner. Koliko je ta cesta zanimljiva za vožnju toliko je i opasna i samo malo podcijenjivanje ceste ili precijenjivanje svojih mogućnosti i sposobnosti može dovesti do tragedije.
Cesta i vidikovac dobili su ime po malom mjestašcu Plominu kroz kojega velika većina samo projuri bez zaustavljanja. Uglavnom se pauza za kavu radi na vidikovcu i lokalu u sklopu hotela. Međutim, prava je šteta proći kroz Plomin i ne zaustaviti i ne prošetati njegovim starim uličicama…
Plomin, ili drevna Flanona, ima jako bogatu povijest. Prvi zapisi spominju naselje još u 2. st. prije nove ere, što uopće ne čudi s obzirom na poziciju na kojoj se nalazi. Smješten podno Sisola na ulazu u Istru, sa prirodno zaštićenom lukom i bogatom vegetacijom i plodnim tlom, bilo je savršeno mjesto za život.
Na području današnjeg Plomina živjeli su stari Liburni, moreplovci i gusari a veliki utjecaj imali su i Rimljani za čije je vladavine nastao i poznati reljef poganskog boga Silvana, zaštitnika flore i faune. Kasniji Plominjani mislili da se radi o sv. Jurju, pa su kasnije izgrađenu crkvu nazvali po njemu, a reljef se i danas čuva u crkvi.
Nakon rimljana u Plomin dolaze istočni Goti, Bizant, Langobardi… Dolaskom Franaka 788.g. uvodi se feudalizam a Plomin trajno nastanjuju Hrvati.
U vrijeme Mletačke Republike Plomin je bio najizloženija mletačka luka na istočnoj obali Istre a samim time i mjesto čestih i velikih sukoba. Teško je stradao 1599. kada su ga razrušili Uskoci. Nakon pada Venecije pao je pod francusku vlast, pa potom i austrijsku. Prvi svjetski rat doveo je do talijanske okupacije a drugi svjetski rati do njemačke. Od 1945. postao je dio Jugosalvije a od 1991. napokon je dio slobodne i neovisne Republike Hrvatske.
Naravno, Plomin je poznat i po HE Plomin izgrađenoj 1969. godine. Bez obzira na njenu korist radi se ipak o velikoj nagrđenosti tako prekrano mjesta i prirode.
Kada prolazite kroz Plomin zaustavite se u centru, prošetajte starim ulicama i obavezno pojedite odličan burger u fast foodu Burra. Nećete požaliti 🙂
A stari grad osim što prikazuje neka druga vremena, ujedno budi i neku tugu jer je u jako lošem stanju, derutnom, ruševnom… I dok tako šetate i razgledate stari grad, nemojte se uplašiti ako kroz neki prozor ugledate krvavu ruku, ili nekakvu glavu s čudnim očima… Radi se o nekoj umjetničkoj instalaciji koja je očito na neki umjetnički način trebala vratiti život u napušteni stari grad. A možda i ne znači to, možda je to samo moje shvaćanje. U svakom slučaju Plomin je puuuno više od onog mjestašca kroz koji prođete za 10 sekundi. Uvjerite se u to i sami.
Tekst i fotografije: Dražen Kasprek